Duhovna stvarnost

Raspustite kosu!

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 12:1-8

1 Šest dana prije Vazma dođe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar kojega je Isus uskrisio od mrtvih. 2 Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih što su sjedili s njim za stolom. 3 Tada Marija uze litru pravog i dragocjenog nardova ulja, pomaza Isusove noge i obrisa ih svojom kosom. Miris ulja napuni svu kuću. 4 Onda jedan od njegovih učenika, Juda Iškariotski, koji ga je kanio izdati, reče: 5 »Zašto se ovo ulje nije prodalo za trista denara i utržak dao siromasima?« 6 A to ne reče što mu je bilo stalo do siromaha, nego što je bio tat: držao je kesu i potkradao je ono što je u nju stavljano. 7 Isus odvrati: »Pusti je! Neka obavi to za dan moga ukopa! 8 Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.«

Tada Marija uze litru pravog i dragocjenog nardova ulja, pomaza Isusove noge i obrisa ih svojom kosom.

Ivan 12:3

ŠEST dana prije no što je Isus bio raspet, žena imenom Marija izlila je bocu skupocjena nardovog ulja na Njegove noge. Zatim, što je vjerojatno bilo još smjelije, obrisala ih je svojom kosom (r. 3). Ne samo da je žrtvovala ono što je vjerojatno bila sva njezina ušteđevina nego je dovela u pitanje i svoj ugled. U kulturi Srednjega Istoka prvoga stoljeća ugledna žena nikada nije raspuštala kosu u javnosti. No, istinsko štovanje ne brine se o tome što drugi misle o nama (2 Samuelova 6:21,22). Štujući Isusa, Marija je bila spremna da ju smatraju rasipnom, možda čak i nemoralnom.

Možda mislimo da moramo biti savršeni kada idemo u crkvu, kako bi ljudi o nama imali dobro mišljenje. Metaforički rečeno, trudimo se da nam svaka vlas bude na svome mjestu. No, zdrava crkva je mjesto gdje možemo raspustiti kosu i ne sakrivati svoje nedostatke iza fasade savršenosti. U crkvi bismo trebali moći otkriti svoje slabosti kako bismo se osnažili, a ne skrivati svoje slabosti kako bismo se pokazali jakima.

Slaviti Boga ne znači ponašati se kao da je sve u najboljem redu, nego pobrinuti se da sve doista bude tako – s Bogom i s drugima. Kada je naš najveći strah raspustiti kosu, možda je naš najveći grijeh držati ju podignutom.

– Julie Ackerman Link

Naše je štovanje ispravno kada smo u ispravnom odnosu s Bogom.