Duhovna stvarnost

Bih li ja to mogao reći?

by · Published · Updated

Pročitajte: Knjiga Postanka 45:1-11

1 Tada se Josip nije više mogao dulje suzdržati pred svima koji su stajali oko njega, i povika: »Izađite svi odavle van!« Tako nije bilo nikoga uz njega kad se Josip pokazao svojoj braći. 2 On je plakao tako glasno da su ga čuli Egipćani, a dočula je za to i faraonova kuća. 3 Josip reče braći: »Ja sam Josip! Dakle još živi moj otac!« Ali njegova braća ne mogoše mu odgovoriti; tako su bili zaprepašteni pred njim.
4 A Josip pozva braću: »Pristupite samo bliže k meni!«
Kad pristupiše bliže, reče: »Ja sam vaš brat Josip, koga prodadoste u Egipat. 5 Ali sad se ništa ne uznemirujte i ne korite sebe zato što me ovamo prodadoste, jer Bog me posla pred vama da vas uzdrži na životu! 6 Već dvije godine vlada glad u zemlji, a bit će još pet godina za kojih ne će biti ni oranja ni žetve. 7 Ali Bog me posla pred vama da uzdrži vaše pleme na zemlji i da vam očuva život čudesnom pomoći. 8 Tako me dakle ne poslaste vi ovamo, nego Bog. On me učini ocem faraona i gospodarom cijele njegove kuće i vladarom čitave egipatske zemlje. 9 Pođite sad brže k ocu i javite mu: Ovako poručuje tvoj sin Josip: Bog me učini gospodarom svega Egipta! Dođi k meni, nemoj oklijevati! 10 Prebivat ćeš u gošenskoj zemlji i bit ćeš blizu mene, ti i tvoja djeca i unučad, i tvoje ovce i goveda i sve tvoje imanje. 11 Ja ću se ovdje brinuti za tvoju prehranu jer će još pet godina potrajati glad. Ti ne ćeš osiromašiti svojom obitelji i svime što imaš.

Tako me dakle ne poslaste vi ovamo, nego Bog.

Postanak 45:8

»OSJEĆAJ pristranosti jedan je od najvećih uzroka bratskog suparništva«, rekla je dr. Barbara Howard, pedijatrica koja se bavi razvojem ponašanja djece. Dobar je primjer toga starozavjetni lik Josip, očev miljenik, kojega su njegova starija braća zbog toga mrzila (Postanak 37:3,4). Da ga se riješe, prodali su ga midjanskim trgovcima koji su putovali u Egipat, a ocu rekli da su ga rastrgale divlje zvijeri (37:12-36). Njegovi su snovi propali, a budućnost se činila beznadnom.

Pa ipak, Josip je cijeloga života bio vjeran svome Bogu i oslanjao se na Njega, čak i kada se činilo da mu je zbog toga samo još gore. Nakon što ga je žena faraonova dvorjanina optužila za nešto što nije učinio, Josipa je mučila nepravda, ali je i dalje vjerovao Gospodinu.

Nakon mnogo godina njegova su braća došla u Egipat kupiti žito za vrijeme gladi i jako su se prestrašili kad su otkrili da je njihov omraženi mlađi brat upravitelj dvora. No Josip im je rekao: »Ali sad se ništa ne uznemirujte i ne korite sebe… jer me Bog posla pred vama da vas uzdrži na životu… Tako me dakle ne poslaste vi ovamo, nego Bog« (45:5,8).

Josipove su me ljubazne riječi potaknule da se zapitam što bih ja učinio: osvetio se ili bih bio milostiv jer se moje srce pouzdaje u Gospodina?

– David McCasland

U najtežim trenucima života samo očima vjere možemo vidjeti brižnu Božju ruku.