Tuđa posla
7. studenoga
Filipljanima 4:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Poslanica Filipljanima 3:1-11
Štoviše, sve držim za štetu prema prevažnoj spoznaji Isusa Krista, svojega Gospodina.
Filipljanima 3:8
DJETINJSTVO sam provela na Jamaici. Moji su roditelji sestru i mene odgajali da budemo ‘dobri ljudi’. U našem je domu biti dobar značilo slušati roditelje, govoriti istinu, biti uspješan u školi ili na poslu i ići u crkvu… barem na Uskrs i Božić. Mislim da je ta definicija poznata mnogim ljudima, bez obzira na kulturu. Zapravo, da bi postigao željeni učinak, apostol Pavao u 3. poglavlju Poslanice Filipljanima uporabio je ono što je u njegovoj kulturi značilo biti dobar.
Kao pobožan Židov prvoga stoljeća, Pavao je slijedio moralni zakon svoje kulture. Rođen je u ‘ispravnoj’ obitelji, imao ‘ispravno’ obrazovanje i prakticirao ‘ispravnu’ religiju. Bio je savršeni primjer onoga što je značilo biti dobar prema židovskom shvaćanju. U 4. retku Pavao piše da bi se s pravom mogao time ponositi. No, ma koliko je bio dobar, Pavao je rekao svojim čitateljima (i nama) da postoji nešto više od ‘biti dobar’. Znao je da ‘biti dobar’ nije isto što i ugađati Bogu.
U 7. i 8. retku Pavao piše da ugoditi Bogu znači poznavati Isusa. On svoju dobrotu smatra »za štetu prema prevažnoj spoznaji Isusa Krista, svojega Gospodina.« Mi smo dobri – i ugađamo Bogu – kada je jedina naša nada i pouzdanje Krist, a ne naša dobrota.
– Karen Wolfe
Krist je sva i jedina naša dobrota.
7. studenoga
6. studenoga
5. studenoga
3. studenoga