Krajnje dobro

Pročitajte: Poslanica Filipljanima 3:1-11

1 Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam isto meni nije dosadno, a vama je potrebno. 2 Čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih zlih poslenika, čuvajte se tog osakaćenja! 3 Doista, mi smo obrezani koji Duhom iskazujemo štovanje Bogu i hvalimo se u Kristu Isusu, a ne uzdamo se u tijelo, 4 premda bih se i ja mogao uzdati u tijelo. Ako tko drugi misli da se može uzdati u tijelo, ja još više. 5 Obrezan sam osmi dan, od Izraelova sam roda, od Benjaminova plemena, Hebrej od Hebreja, po Zakonu farizej. 6 Iz revnosti sam progonio Crkvu, po zakonskoj pravdi bio sam besprijekoran. 7 Međutim, ono što sam nekoć smatrao dobitkom, sada smatram štetnim zbog Krista. 8 Štoviše, sve držim za štetu prema prevažnoj spoznaji Isusa Krista, svojega Gospodina zbog kojega sve izgubih i smatram blatom, da steknem Krista, 9 i da se nađem u njemu, nemajući svoje pravde koja je od Zakona. Zato imam pravdu koja je po vjeri u Krista, pravdu koja je od Boga po vjeri, 10 da spoznam njega i silu njegova uskrsnuća i zajedništvo u njegovoj patnji, da mu budem sličan u smrti, 11 ne bih li kako dostigao uskrsnuće od mrtvih.

Štoviše, sve držim za štetu prema prevažnoj spoznaji Isusa Krista, svojega Gospodina.

Filipljanima 3:8

DJETINJSTVO sam provela na Jamaici. Moji su roditelji sestru i mene odgajali da budemo ‘dobri ljudi’. U našem je domu biti dobar značilo slušati roditelje, govoriti istinu, biti uspješan u školi ili na poslu i ići u crkvu… barem na Uskrs i Božić. Mislim da je ta definicija poznata mnogim ljudima, bez obzira na kulturu. Zapravo, da bi postigao željeni učinak, apostol Pavao u 3. poglavlju Poslanice Filipljanima uporabio je ono što je u njegovoj kulturi značilo biti dobar.

Kao pobožan Židov prvoga stoljeća, Pavao je slijedio moralni zakon svoje kulture. Rođen je u ‘ispravnoj’ obitelji, imao ‘ispravno’ obrazovanje i prakticirao ‘ispravnu’ religiju. Bio je savršeni primjer onoga što je značilo biti dobar prema židovskom shvaćanju. U 4. retku Pavao piše da bi se s pravom mogao time ponositi. No, ma koliko je bio dobar, Pavao je rekao svojim čitateljima (i nama) da postoji nešto više od ‘biti dobar’. Znao je da ‘biti dobar’ nije isto što i ugađati Bogu.

U 7. i 8. retku Pavao piše da ugoditi Bogu znači poznavati Isusa. On svoju dobrotu smatra »za štetu prema prevažnoj spoznaji Isusa Krista, svojega Gospodina.« Mi smo dobri – i ugađamo Bogu – kada je jedina naša nada i pouzdanje Krist, a ne naša dobrota.

– Karen Wolfe

Krist je sva i jedina naša dobrota.