Duhovna stvarnost

Dan odmora

by · Published · Updated

Pročitajte: Knjiga Izlaska 23:10-13

10 Šest ćeš godina sijati svoju zemlju i sabirati njezin rod. 11 Sedme je godine pusti da počine, da se hrane od nje siromasi tvojega naroda, i da mogu jesti poljske zvijeri što iza njih preostane. Tako radi i sa svojim vinogradima i maslinicima.
12 Šest dana radi svoje poslove, ali sedmi dan svetkuj, da se odmore tvoj vol i tvoj magarac, i da mognu odahnuti sin tvoje ropkinje i stranac!
13 Držite se svega što sam vam zapovjedio! Ne zazivaj imena drugih bogova! Neka se ono ne čuje iz tvojih usta!

Šest dana radi svoje poslove, ali sedmi dan svetkuj.

Izlazak 23:12

JEDNOG sam dana stajala pokraj potoka koji žuboreći krivuda sjevernim dijelom Londona u kojemu živim i uživala u ljepoti koju unosi u naše inače napučeno naselje. Bila sam opuštena dok sam gledala vodu kako prelazi preko malih kaskada i slušala cvrkut ptica. Zastala sam i zahvalila Gospodinu na tome što nam pomaže pronaći spokoj.

Sam je Gospodin ustanovio Šabat kao vrijeme odmora i obnove – za svoj narod na drevnom Bliskom Istoku, jer je želio da napreduju. Kao što vidimo u Knjizi Izlaska, On im nalaže da obrađuju svoju zemlju šest godina, a sedme ju godine puste »da počine« (r. 11). Jednako tako da rade šest dana, a sedmog se odmaraju. Po načinu života koji im je Bog odredio, Izraelski se narod razlikovao od drugih naroda. No to se nije odnosilo samo na njih nego je i strancima i robovima u njihovim domaćinstvima bilo dopušteno slijediti taj obrazac.

Sedmome danu možemo pristupiti s očekivanjima i kreativno, veseliti se prigodi da štujemo Boga i radimo ono što hrani našu dušu, ovisno o tome što nas veseli. Neki će uživati u nekom od sportova; neki će raditi u vrtu; neki će objedovati s prijateljima ili obitelji; neki će poslije ručka odspavati.

Kako možemo iznova otkriti ljepotu i bogatstvo odvajanja jednoga dana za odmor ako nam to nedostaje u života?

– Amy Boucher Pye

U našoj je vjeri i služenju odmor jednako važan kao rad.