Ne strah nego vjera

Pročitajte: Knjiga Brojeva 13:25 – 14:9

25 Poslije četrdeset dana vratiše se, nakon što su bili uhodili zemlju.
26 Odoše kući i dođoše Mojsiju i Aronu i svoj općini sinova Izraelovih u Paransku pustinju, u Kadeš, podniješe izvještaj njima i svoj općini, i pokazaše im plodove zemlje. 27 A pripovijedali su im ovo: »Odosmo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista teče u njoj mlijeko i med. Evo to su plodovi otamo! 28 Ali narod što boravi u njoj jak je i gradovi su utvrđeni i veoma veliki. Vidjesmo ondje i Anakove sinove. 29 Amalečani prebivaju u pokrajini Negebu: Hetiti, Jebusejci i Amorejci stanuju u planini; Kanaanci prebivaju na moru i na obali Jordana.« 30 A da spriječi svaku ljutitu izjavu naroda protiv Mojsija, povika Kaleb: »Svakako pođimo gore i osvojimo je! Jer je možemo lako prevladati!« 31 Ali ljudi koji su bili išli s njim, izjaviše: »Nikako ne možemo ići protiv tog naroda. Jer je jači od nas.«
32 Tada iznesoše pred sinove Izraelove neistinu o zemlji koju su bili uhodili. Pripovijedali su: »Zemlja koju prođosmo i uhodismo jest zemlja koja ždere svoje stanovnike. Svi ljudi što ih tamo vidjesmo, neobično su veliki. 33 Vidjesmo tamo i divove, Anakove sinove od divovskoga roda. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. A tako smo se morali i mi njima činiti.«
14
1 Tada sva općina podiže viku i graju, i narod je plakao one noći. 2 Svi su sinovi Izraelovi mrmljali protiv Mojsija i Arona. I sva se općina tužila pred njima: »O, da smo bili pomrli u egipatskoj zemlji ili ovdje u pustinji! O, da smo mrtvi! 3 Zašto da nas vodi Gospodin u tu zemlju? Zar da i ginemo od mača? Zar da naše žene i sitna djeca postanu drugima roblje? Ne bi li bolje bilo za nas da se vratimo u Egipat?« 4 A rekoše među sobom: »Mi ćemo izabrati sebi vođu i vratiti se u Egipat!«
5 Tada Mojsije i Aron padoše ničice pred svom sabranom općinom sinova Izraelovih. 6 A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su također bili uhodili zemlju, razdriješe svoje haljine 7 i rekoše svoj općini sinova Izraelovih: »Zemlja koju prođosmo da bismo je uhodili jest zemlja doista vrlo dobra. 8 Ako nam je Gospodin milostiv, on će nas dovesti u tu zemlju i dat će nam je, zemlju u kojoj teče mlijeko i med. 9 Samo se ne bunite protiv Gospodina i ne bojte se stanovnika te zemlje! Jer ćemo ih posve istrijebiti. Odstupila je od njih njihova zaštita. A s nama je Gospodin. Ništa ih se ne bojte!«

A s nama je Gospodin. Ništa ih se ne bojte!

Brojevi 14:9

»MOME mužu ponudili su promaknuće u inozemstvu, ali ja sam se bojala napustiti naš dom, i on je nevoljko odbio ponudu«, povjerila mi je prijateljica. Objasnila mi je kako ju je strah od tako velike promjene spriječio da prihvati novu pustolovinu. Priznala je da se ponekad pita što su propustili time što se nisu odselili.

Drevni su Izraelci dopustili da ih strah i zabrinutost zaustave kada ih je Bog pozvao da se nasele u bogatoj i plodnoj zemlji u kojoj teče mlijeko i med. Kad su čuli izvještaj uhoda o snažnom narodu i velikim i jako utvrđenim gradovima (Brojevi 13:27,28), preplašili su se. Većina Izraelaca odbila je ući u zemlju koju im je Bog obećao i do koje ih je doveo.

No Jošua i Kaleb su ih molili da se pouzdaju u Gospodina, govoreći: »Ne bojte se… Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve!« (14:9, K. S.) Iako su ljudi tamo bili snažni, mogli su vjerovati Gospodinu da će biti s njima.

Mojoj prijateljici nije bio zapovijeđeno da preseli u drugu zemlju kao Izraelcima, no požalila je jer je zbog straha propustila priliku. Što je s vama – jeste li suočeni s okolnostima koje vas plaše? Ako jeste, znajte da je Gospodin s vama i da će vas voditi. Sigurni u Njegovu ljubav, u vjeri možemo krenuti naprijed.

– Amy Boucher Pye

Strah može paralizirati, ali vjera nas potiče da slijedimo Boga.