Pročitajte: Propovjednik 4:9-12

Bolje je dvojici nego jednome… Jer padne li jedan, digne ga opet njegov drug.

Propovjednik 4:9,10

NA Olimpijadi u Riju 2016. godine dvije su natjecateljice u utrci na 5000 metara privukle pozornost cijeloga svijeta. Nakon 3200 metara, Novozelanđanka Nikki Hamblin i Amerikanka Abbey D’Agostino su se sudarile i pale. Abbey je brzo ustala, ali je odlučila pomoći Nikki. Nekoliko trenutaka nakon što su obje nastavile trčati, Abbey je počela šepati jer je pri padu ozlijedila desnu nogu. Sada je na Nikki bio red da zastane i ohrabri svoju kolegicu. Kada je Abbey napokon teturajući prošla ciljnu crtu, Nikki je čekala da ju zagrli. Kako prekrasna slika uzajamnog ohrabrivanja!

To me podsjetilo na biblijski redak: »Bolje je dvojici nego jednome… Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne« (r. r. 9,10, D. S.). U duhovnoj utrci također trebamo jedni druge – možda čak i više, jer se ne natječemo međusobno nego kao ista momčad. Bit će trenutaka kada ćemo posrtati i trebat ćemo nekoga da nas podigne; a bit će i trenutaka kada će netko trebati naše ohrabrenje kroz naše molitve ili prisutnost.

Duhovnu utrku ne moramo trčati sami. Vodi li vas Bog da budete ‘Nikki ili Abbey’ u nečijem životu? Odgovorite na Njegov poticaj već danas, i dovršite utrku!

– Poh Fang Chia

Da bismo došli tamo gdje Bog želi da idemo, trebamo jedni druge.