Služiti zajedno u Isusu
26. travnja
Doista, vi ste mi u Solun više puta poslali ono što mi je bilo potrebno.
Filipljanima 4:16
Filipljanima 4:16
Odvojeni, ali ne napušteni
Pročitajte: Djela apostolska 20:17-21,35-38
17 A iz Mileta posla u Efez i dozva starješine Crkve. 18 I kad dođoše k njemu, reče im: »Vi znate, od prvoga dana kad dođoh u Aziju, kako sam stalno bio s vama, 19 služeći Gospodinu sa svom poniznošću i sa suzama, usred kušnja koje me snađoše od židovskih zasjeda. 20 Nisam ništa propustio kazati što je korisno, nego sam javno i po kućama učio, 21 zaklinjući Židove i Grke da se obrate Bogu i vjeruju u Gospodina našeg Isusa Krista.
35 Stalno sam vam pokazivao da se tako valja truditi i zauzimati za nemoćne i sjećati se riječi Gospodina Isusa, jer on reče: Mnogo je blaženije davati, negoli primati.«
36 I kad je to rekao, kleče na koljena i pomoli se sa svima njima. 37 A svi udariše u velik plač; popadaše Pavlu oko vrata i cjelivali su ga, 38 ožalošćeni najviše zbog riječi koju reče, da više ne će vidjeti njegova lica. I otpratiše ga na lađu.
35 Stalno sam vam pokazivao da se tako valja truditi i zauzimati za nemoćne i sjećati se riječi Gospodina Isusa, jer on reče: Mnogo je blaženije davati, negoli primati.«
36 I kad je to rekao, kleče na koljena i pomoli se sa svima njima. 37 A svi udariše u velik plač; popadaše Pavlu oko vrata i cjelivali su ga, 38 ožalošćeni najviše zbog riječi koju reče, da više ne će vidjeti njegova lica. I otpratiše ga na lađu.
Sada vas preporučujem Bogu i riječi Njegove milosti. Ona može izgrađivati i davati baštinu među svima posvećenima.
Djela ap. 20:32
STEGLO me je u grlu dok sam se opraštala od svoje nećakinje koja se selila u Massachusetts na postdiplomski studij na Sveučilištu u Bostonu. Iako je i za vrijeme studija četiri godine živjela u drugome gradu, ostala je našoj državi. Dva i pol sata vožnje, i bile smo zajedno. Sad će biti udaljena više od 1300 kilometra. Više se nećemo redovito viđati ni razgovarati. Morala sam vjerovati da će se Bog brinuti o njoj.
Pavao se vjerojatno osjećao tako kada se opraštao od starješina crkve u Efezu. Nakon što je osnovao crkvu i podučavao ih tri godine, postali su mu poput obitelji. Kada se preseli u Jeruzalem, više ih neće viđati. Pavao je imao utješne riječi za Efežane. Iako više neće biti njihov učitelj, ne moraju se osjećati napuštenima. Bog će ih i dalje podučavati kroz »riječi Njegove milosti« (r. 32) kako da vode crkvu. Za razliku od Pavla, Bog će uvijek biti s njima.
Bilo da djeca napuštaju obiteljsko gnijezdo bilo da se netko od obitelji ili prijatelja seli, rastanci mogu biti vrlo teški. Odlaze izvan našeg dosega i započinju novi život. Puštajući ih iz ruku, moramo vjerovati da će ih Bog držati u svojoj ruci, oblikovati njihov život i brinuti se o njima – puno bolje od nas.
– Linda Washington
Iako smo daleko od onih koje volimo, oni nikada nisu daleko od Boga.