Božanski prekidi

Pročitajte: Evanđelje po Luki 18:35-43

35 Kad se približio Jerihonu, neki je slijepac sjedio kraj puta i prosio. 36 Čuo je kako prolazi narod, i zapitao je što je to. 37 Kazaše mu da prolazi Isus Nazarećanin. 38 Tada povika: »Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!« 39 Oni što su išli naprijed korili su ga, neka šuti. Ali je on samo još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!« 40 Tada Isus stade i dade ga dovesti. Kad je došao, 41 zapita ga: »Što hoćeš od mene?« On zamoli: »Gospodine, učini da progledam!« 42 Isus mu reče: »Progledaj! Tvoja te je vjera ozdravila.« 43 Odmah progleda. Poče slaviti Boga i pođe za Isusom. I sav narod koji je to vidio hvalio je Boga.

Tada Isus stade i dade ga dovesti. Kad je došao, zapita ga: »Što hoćeš od mene?« On zamoli: »Gospodine, učini da progledam!«

Luka 18:40,41

STRUČNJACI se slažu da nevjerojatno puno vremena trošimo na prekide. Bilo na poslu ili kod kuće, telefonski poziv ili neočekivani posjet lako nas odvrate od onoga što toga trenutka smatramo glavnom zadaćom.

Nema nas mnogo koji volimo prekidanja u svakodnevnom životu, pogotovo kad su uzrokom neugodnosti ili promjene planova. Ali Isus se odnosio prema onome što se činilo ometanjem na potpuno različit način. Na mnogo mjesta u Evanđeljima vidimo kako Gospodin prestaje raditi to što je radio i pomaže osobi u potrebi.

Dok je Isus išao u Jeruzalem gdje će biti raspet, slijepi je čovjek prosio uz ceste i viknuo: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!« (r. 38) Neki su mu u mnoštvu govorili da šuti, ali on je vikao sve glasnije. Isus se zaustavio i upitao ga: »‘Što hoćeš od Mene’… ‘Gospodine, učini da progledam’. Isus mu reče: ‘Progledaj! Tvoja te je vjera ozdravila’« (r. r. 41,42).

Kada netko tko zaista treba pomoć prekine naše planove, zamolimo Gospodina da nam da mudrost kako odgovoriti suosjećanjem. Ono što mi smatramo prekidanjem ili neželjenim ometanjem, može biti božanski susret koji je Gospodin isplanirao za taj dan.

– David McCasland

Prekidi mogu biti prilika za služenje.