Oni jedoše i još im preteče, kako je bio obećao Gospodin.

2 Kraljevima 4:44

KADA su supruga i mene pitali možemo li biti domaćini maloj skupini vjernika koja želi proučavati Bibliju, prva je reakcija bila ne. Osjećala sam se nedoraslom toj zadaći. Nismo imali dovoljno mjesta za sjedenje; naš je dom bio premalen za mnogo ljudi. Nisam bila sigurna da znamo voditi raspravu. Bojala sam se da ću morati pripremiti hranu, nešto za što nisam imala ni volje ni novca. Osjećala sam da nemamo ‘dovoljno’ za takvo služenje. No, željeli smo to učiniti za Boga i svoju zajednicu pa smo pristali. Tijekom sljedećih pet godina otkrili smo veliku radost okupljajući ih u svojem dnevnom boravku.

Vidim istu nevoljkost i sumnjičavost kod čovjeka koji je donio kruh Božjem sluzi Iliji. Ilija mu je naložio da kruh podijeli ljudima, ali čovjek nije vjerovao da je moguće s dvadeset hljebova nahraniti toliko mnoštvo – sto ljudi. Čini se da je bio u iskušenju zadržati hranu jer to ionako ne bi bilo dovoljno. No bilo je više nego dovoljno (r. 44) jer je Bog uzeo dar, koji je čovjek dao u poslušnosti i učinio ga dovoljnim.

Kada se osjećamo nedoraslima ili da ono što možemo ponuditi nije dovoljno, sjetimo se da Bog od nas traži da damo što imamo u potpunoj poslušnosti. On je taj koji će to učiniti ‘dovoljnim’.

– Kirsten Holmberg

Sve što dajemo u poslušnosti je točno onoliko koliko treba.