Duh Božića
6. prosinca
Matej 25:40
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Izaija 53:1-6
4 A on je nosio naše patnje,
naše je žalosti uzeo na se.
Mi smo ga smatrali udarenim,
pogođenim od Boga i mučenim.
5 Ali je on bio ranjen za naše grijehe,
izbijen za naše opačine.
Za naše spasenje bila je kazna na njemu.
Njegovim modricama mi smo se iscijelili.
6 Svi smo mi kao ovce lutali naokolo.
Svaki je išao svojim vlastitim putem.
A Gospodin je stavio na nj grijehe svih nas.
Ali je On bio ranjen za naše grijehe, izbijen za naše opačine.
Izaija 53:5
NAKON stoljeća rata i razaranja, suvremeni je Jeruzalem doslovno izgrađen na vlastitim ruševinama. Tijekom obiteljske posjete, krenuli smo Via Dolorosom (Križnim putem), putem kojim je prema predaji Isus išao do križa. Bilo je vruće pa smo sišli u hladni podrum Samostana sionskih sestara. Pozornost mi je privuklo drevno kamenje koje su iskopali za vrijeme nedavnih građevinskih radova – kamenje kojim su bile popločene ulice i na kojemu su se vidjeli tragovi igara rimskih vojnika u trenucima odmora.
To me je kamenje, iako vjerojatno iz razdoblja nakon Isusa, potaknulo da razmislim o svojem duhovnom životu u tome trenutku. Poput dokonih vojnika koji se zabavljaju u slobodno vrijeme, i ja sam postao zadovoljan i ravnodušan prema Bogu i drugima. Bio sam duboko dirnut kada sam se sjetio da je blizu mjesta na kojem sam stajao Gospodin bio šiban, izrugivan i zlostavljan dok je uzimao na sebe sve moje grijehe i buntovnost.
»Ali On je bio ranjen za naše grijehe, izbijen za naše opačine. Za naše spasenje bila je kazna na Njemu. Njegovim modricama mi smo se iscijelili« (Izaija 53:5).
Moj susret s kamenjem još uvijek mi govori o Isusovoj ljubavi i milosti koje su veće od svih mojih grijeha.
– David McCasland
Naš grijeh je velik – Božja milost je veća.
6. prosinca
5. prosinca
4. prosinca
2. prosinca