Ruka koja tješi

Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 1:3-7

3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog sve utjehe 4 koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji. 5 Doista, kao što obiluju Kristove patnje u nama, tako po Kristu obiluje i naša utjeha. 6 Ako li smo u nevolji, za vašu je utjehu i spasenje, ili ako nas Bog tješi, za vašu je utjehu koja djeluje da podnosite postojano iste patnje što ih i mi podnosimo. 7 A naša je nada čvrsta jer znamo: kao što ste dionici u našim patnjama, tako ćete biti i u utjesi.

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista… koji nas tješi u svakoj nevolji.

2 Korinćanima 1:3,4

»PACIJENT je ratoboran«, zabilježila je medicinska sestra.

No tek je poslije shvatila da je bila riječ o alergijskoj reakciji jer sam se upravo probudio nakon složene operacije srca. Bio sam loše. Cijev za disanje prolazila mi je grlom. Tijelo mi se počelo jako tresti, urezujući u moja zapešća trake kojima sam bio vezan za ogradu kreveta kako ne bih izvukao cijev. Bilo je to zastrašujuće i bolno iskustvo. U jednome me je trenutku medicinska sestra koja je stajala s desne strane moga kreveta, primila za ruku. Bilo je to neočekivani pokret, i učinio mi se posebno blagim. Počeo sam se opuštati i moje se tijelo prestalo tako žestoko tresti.

Nakon što je to već prošla s drugim bolesnicima, ta je medicinska sestra znala da će nježni dodir ruke možda djelovati umirujuće i na mene. Bio je to zorni primjer kako Bog kroz druge tješi svoju djecu kada pate.

Tješenje je moćno i važno sredstvo kojim se služe svi koji skrbe o drugima. U Drugoj poslanici Korinćanima 1:3,4 Pavao govori o tome kao o Božjem alatu. I ne samo to, Bog umnaža djelovanje svoje utjehe tako što nas poziva da tješimo druge, sjećajući se utjehe koju On nama daje (r. r. 4-7). To je još jedan znak Njegove velike ljubavi koji možemo podijeliti s drugima.

– Randy Kilgore

Nekada je dovoljan samo blagi dodir ruke.