Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 1:3-7

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista… koji nas tješi u svakoj nevolji.

2 Korinćanima 1:3,4

»PACIJENT je ratoboran«, zabilježila je medicinska sestra.

No tek je poslije shvatila da je bila riječ o alergijskoj reakciji jer sam se upravo probudio nakon složene operacije srca. Bio sam loše. Cijev za disanje prolazila mi je grlom. Tijelo mi se počelo jako tresti, urezujući u moja zapešća trake kojima sam bio vezan za ogradu kreveta kako ne bih izvukao cijev. Bilo je to zastrašujuće i bolno iskustvo. U jednome me je trenutku medicinska sestra koja je stajala s desne strane moga kreveta, primila za ruku. Bilo je to neočekivani pokret, i učinio mi se posebno blagim. Počeo sam se opuštati i moje se tijelo prestalo tako žestoko tresti.

Nakon što je to već prošla s drugim bolesnicima, ta je medicinska sestra znala da će nježni dodir ruke možda djelovati umirujuće i na mene. Bio je to zorni primjer kako Bog kroz druge tješi svoju djecu kada pate.

Tješenje je moćno i važno sredstvo kojim se služe svi koji skrbe o drugima. U Drugoj poslanici Korinćanima 1:3,4 Pavao govori o tome kao o Božjem alatu. I ne samo to, Bog umnaža djelovanje svoje utjehe tako što nas poziva da tješimo druge, sjećajući se utjehe koju On nama daje (r. r. 4-7). To je još jedan znak Njegove velike ljubavi koji možemo podijeliti s drugima.

– Randy Kilgore

Nekada je dovoljan samo blagi dodir ruke.