Odraz Božjeg milosrđa
16. veljače
Matej 7:12
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Prva Petr. poslanica 2:11-17; 3:8,9
8 Konačno, budite svi složni, puni sućuti i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni. 9 Ne vraćajte zla za zlo, ni uvrede za uvredu, nego nasuprot blagoslivljajte, jer ste na to pozvani, da baštinite blagoslov.
Konačno, budite svi složni, puni sućuti i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni.
1 Petrova 3:8
KADA su mu rekli da objasni svoju ulogu u zajednici koja nije uvijek spremna surađivati s policijom, šerif nije izvadio svoju značku ni istaknuo važnost svoga posla. Umjesto toga je rekao: »Mi smo ljudi koji rade s ljudima u krizi.«
Njegova skromnost – isticanje jednakosti s drugim ljudima – podsjeća me na ono što je Petar napisao kršćanima prvoga stoljeća koji su trpjeli rimsku okupaciju. On im nalaže: »Na kraju, svi budite jednodušni, puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa i poniznosti« (r. 8, K. S.). Čini se da Petar kaže da je najbolji odgovor ljudima u krizi da budemo ljudi, svjesni da smo svi isti. Uostalom, nije li to ono što je sam Bog učinio kada je poslao svoga Sina – postao je čovjekom kako bi nam pomogao (Filipljanima 2:7).
Gledajući samo svoja grješna srca, u iskušenju smo da prezremo svoju ljudskost. Ali što ako svoju ljudskost shvatimo svojim doprinosom ovome svijetu? Isus nas uči kako da živimo kao ljudi, kao sluge koje priznaju da smo svi jednaki. Bog nas je stvorio kao »ljude«. Stvorio nas je na svoju sliku i otkupio svojom bezuvjetnom ljubavlju.
Danas ćemo sigurno susresti ljude u različitim problemima. Zamislite razliku koju možemo učiniti budemo li ponizni – budemo li ljudi koji rade zajedno s drugim ljudima u krizi.
– Elisa Morgan
Poniznost je posljedica poznavanja Boga i sebe.
16. veljače
15. veljače
13. veljače
12. veljače