Duhovna stvarnost

Uz Božju pomoć

by · Published · Updated

Pročitajte: Jošua 14:7-15

7 Bilo mi je četrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Gospodnji, iz Kadeš Barne da uhodim zemlju, i donesoh mu izvještaj, kako sam mislio u svom srcu. 8 A moji drugovi, koji su išli sa mnom, uplašiše srce narodu, ali ja sam bio posve na strani Gospodina, Boga svojega. 9 I zakle se Mojsije onoga dana: Zemlja na koju je stupila tvoja noga pripast će tebi i tvojim sinovima kao baština u vječna vremena, jer si posve stupio na stranu Gospodina, Boga mojega. 10 I Gospodin me, kako vidiš, po svom obećanju sačuva u životu punih četrdeset i pet godina, od vremena kad Gospodin reče Mojsiju onu riječ, dok je Izrael išao po pustinji i sad, eto, imam osamdeset i pet godina. 11 Danas sam još krepak kao onda kad me je Mojsije poslao. Moja je snaga danas još kao onda kad se je trebalo boriti, i dolaziti i odlaziti. 12 Zato mi daj sada tu gorovitu zemlju, za koju je onda govorio Gospodin! Jer ti si sam onda čuo da su tamo Anakovci i veliki utvrđeni gradovi. Možda je Gospodin sa mnom, i ja ću ih moći protjerati kako je to obećao Gospodin.«
13 Tada ga Jošua blagoslovi i dade Kalebu, Jefuneovu sinu, Hebron kao baštinu. 14 Zato pripada Hebron Kalebu, Jefuneovu sinu, Kenižaninu, kao baština sve do dana današnjega, jer je naime on svom dušom dizao Gospodina, Boga Izraelova. 15 Hebron se je prije zvao grad Arbe. Taj je bio najveći čovjek među Anakovcima. I zemlja počinu od rata.

… eto, imam osamdeset i pet godina… Moja je snaga danas još kao onda kad se je trebalo boriti.

Jošua 14:10,11

S godinama me sve više bole zglobovi, pogotovo kada je hladno. Ima dana kada se ne osjećam pobjednicom nego da su me pobijedile nedaće starosti. Zato je moj junak stariji čovjek imenom Kaleb – jedan od uhoda koje je Mojsije poslao da izvide Kanaan, Obećanu zemlju (Brojevi 13 – 14).

Nakon što su drugi uhode dali nepovoljno izvješće, samo je Kalebu i Jošui bilo dopušteno ući u Kanaan.

Sada, u 14. poglavlju Jošue, čitamo da je došlo vrijeme da i Kaleb dobije komad zemlje. No još je bilo neprijatelja koje je trebalo otjerati. Kaleb još nije bio spreman prepustiti bitku mlađima pa je rekao Mojsiju: »Jer ti si sam odavno čuo da su tamo Anakovci i veliki utvrđeni gradovi. Možda je Gospodin sa mnom i ja ću ih moći protjerati« (r. 12). »Ako je Jahve sa mnom« (r. 12, K. S.) Tako je razmišljanje Kaleba održavalo spremnim za borbu. Usredotočio se na Božju snagu, ne na svoju, niti na svoju poodmaklu dob. Bog će mu pomoći. Većina nas i ne pomišlja upustiti se u nešto tako veliko kao Kaleb kada dođemo u određenu dob. Ali bez obzira na starost, još uvijek možemo učiniti velike stvari za Boga. Pokaže li nam se prilika poput Kalebove, nemojmo uzmaknuti. Ako je Jahve s nama, možemo pobijediti!

– Linda Washington

Sve mogu u Onome koji me krijepi. Filipljanima 4:13