Vjeruj mi
Pročitajte: Prva knjiga o Kraljevima 17:7-16
8 Tada mu dođe riječ Gospodnja ovako: 9 »Hajde, idi u Sareptu, što je kod Sidona, i tamo ostani! Zapovjedio sam tamo jednoj udovici da te hrani.« 10 Tako se on zaputi u Sareptu. Kad dođe na gradska vrata, a jedna udovica skuplja drva. On je dozva i zamoli je: »Donesi mi malo vode u posudi, da se napijem!« 11 Kad ona pođe da mu donese, viknu on za njom: »Donesi mi i malo kruha!« 12 Ona odgovori: »Tako živ bio Gospodin, Bog tvoj, nemam ništa pečenog, nego još samo pregršt brašna u ćupu i malo ulja u krčagu. Upravo skupljam drva da odem i to zgotovim sebi i svom sinu. Kad to pojedemo, onda ćemo umrijeti.« 13 A Ilija joj reče: »Ne brini se! Idi i učini kako si rekla! Ali prije napravi od toga meni jedan kolačić i donesi mi ga! Onda možeš također jedan zgotoviti sebi i svom sinu. 14 Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov:
Brašna u ćupu ne će nestati
i krčag s uljem ne će se isprazniti
do onoga dana kad Gospodin
opet pusti dažd na zemlju.«
15 Ona ode i učini kako je bio rekao Ilija, i imali su jela za dugo vremena ona, on i njezina kuća. 16 Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed kazao Gospodin preko Ilije.
Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan pobrinuti sam za se.
Matej 6:34
NAKON završetka fakulteta radila sam slabo plaćene poslove. Novca je bilo malo i ponekad nisam imala ni za sljedeći obrok. Naučila sam pouzdati se u Boga za svoje svakodnevne potrebe.
To me je podsjetilo na proroka Iliju. Tijekom svoje proročke službe naučio je vjerovati da će se Bog pobrinuti za sve što treba. Ubrzo nakon što je Ilija objavio da će Bog sušom kazniti Izrael, Bog ga je poslao na osamljeno mjesto, potok Kerit. Tamo je zapovijedio gavranima da mu donose hranu, a vodu je pio iz potoka (1 Kraljevima 17:1-4).
No i tu je nastupila suša. Potok je postajao sve manji i na kraju je presušio. Tek je tada Bog rekao: »Hajde, idi u Sareptu… Zapovijedio sam tamo jednoj udovici da te hrani« (r. 9). Sarepta je pripadala Feničanima koji su bili neprijatelji Izraelaca. Hoće li itko pružiti Iliji utočište? I hoće li siromašna udovica imati hrane i za njega?
Većina nas više bi voljela da nam Bog osigura obilje prije nego što počne oskudica, umjesto da imamo dostatno samo za taj dan. Ali naš voljeni Otac šapće: »Vjeruj Mi.« Kao što je iskoristio gavrane i udovicu da se brinu za Iliju, za Njega ništa nije nemoguće. Možemo računati na Njegovu ljubav i da može podmiriti naše svakodnevne potrebe.
– Poh Fang Chia
Bog zadovoljava sve naše potrebe – dan po dan.