Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 9:10-15

A ne zaboravljajte dobročinstva i zajedništva, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu!

Hebrejima 13:16

NA povratku kući iz crkve moja je najmlađa kći sjedila u autosjedalici i uživala u krekerima u obliku zlatnih ribica, a ostala moja djeca molila su ju da i njima da. Želeći to prekinuti, pitala sam ‘škrticu s krekerima’: »Što ste radili na vjeronauku danas?« Rekla je da su napravili košaru s kruhom i ribom zato što je dječak dao Isusu pet kruhova i dvije ribe i On je time nahranio više od 5000 ljudi (Ivan 6:1-13).

»Bilo je vrlo ljubazno od dječaka što je dao svoju užinu. Ne misliš li da možda Bog želi da i ti daš svoje ribice?« Pitala sam. »Ne, mama«, odgovorila je.

Pokušala sam ju ohrabrio da ne zadrži sve krekere za sebe. Nisam uspjela. »Nema dovoljno za sve!« rekla je.

Dijeliti je teško. Lakše je zadržati za sebe to što imamo. Možda zaključimo da ionako nema dovoljno za sve pa ako damo drugima, mi nećemo imati dovoljno.

Pavao podsjeća da sve što imamo dolazi od Boga, koji nas želi obogatiti »za svaku darežljivost koja po nama iskazuje hvalu Bogu« (2 Korinćanima 9:10,11). Nebeska matematika ne predviđa oskudicu nego obilje. Možemo dijeliti radosno jer Bog obećaje da će se brinuti o nama i onda kada smo velikodušni prema drugima.

– Lisa Samra

Kada vjerujemo da je Bog dobar, možemo naučiti otvarati svoje ruke drugima.