Trava ili milost

Pročitajte: Knjiga Postanka 13:1-18

1 Tako ode Abram iz Egipta prema Negebu, on i njegova žena i sve što god je imao, i Lot s njim. 2 A bio je Abram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom. 3 Iz Negeba pođe od mjesta do mjesta sve do Betela, do mjesta gdje mu je prije bio šator, između Betela i Aja. 4 Do mjesta gdje je prije bio načinio žrtvenik. Tu prizva Abram ime Gospodnje.
5 A i Lot, koji je išao s Abramom, imao je ovaca, goveda i šatora. 6 Zato im nije bilo dosta zemlje da ostanu zajedno, jer je njihovo blago bilo tako veliko da nisu mogli ostati zajedno. 7 I nasta svađa među pastirima Abramova stada i pastirima Lotova stada; a osim toga su tada u zemlji prebivali još i Kanaanci i Perižani. 8 Zato reče Abram Lotu: »Neka ne bude svađe između mene i tebe, između mojih i tvojih pastira; jer smo braća. 9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odijeli se radije od mene! Ako ćeš ti nalijevo, ja idem nadesno; ako li ćeš ti nadesno, ja idem nalijevo.« 10 I Lot podiže svoje oči i vidje da je sav kraj na Jordanu posve natopljen – Gospodin, naime, nije bio još zatro Sodomu i Gomoru – kao vrt Gospodnji, kao zemlja egipatska, sve do Soara. 11 I Lot izabra sebi sav kraj na Jordanu. Potom Lot ode na istok, i razdijeliše se jedan od drugoga.
12 Abram je ostao u zemlji kanaanskoj. Lot se je nastanio u mjestima kraja na Jordanu i razapeo svoje šatore sve do Sodome. 13 A ljudi u Sodomi bili su nevaljali i ogriješili su se veoma pred Gospodinom.
14 A Gospodin reče Abramu, pošto se bio Lot odijelio od njega: »Podigni svoje oči i pogledaj s mjesta gdje stojiš prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu! 15 Jer svu zemlju što je vidiš dat ću tebi i tvojemu potomstvu zauvijek. 16 I učinit ću da tvog potomstva bude kao praha na zemlji. Ako tko mogne izbrojiti prah na zemlji, moći će tad izbrojiti i tvoje potomstvo. 17 Ustani i zauzmi zemlju u dužinu i u širinu! Jer ću je dati tebi.« 18 I Abram diže svoje šatore i nastani se uz terebinte Mamre, što su kod Hebrona. Tu podiže Gospodinu žrtvenik.

Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok.

Postanak 13:11, K. S.

MOJ se prijatelj Archie vratio kući s odmora i otkrio da je susjed podigao drvenu ogradu na njegovu zemljištu metar i pol od međe. Nekoliko je tjedana pokušavao nagovoriti susjeda da makne ogradu. Rekao je da će mu pomoći i snositi polovinu troška, ali bez uspjeha. Archie se je mogao obratiti civilnim vlastima, ali nije to učinio. Dopustio je da ograda ostane – kako bi svome susjedu pokazao dio Božje milosti.

»Archie je slabić!« kažete. Ne, bio je čovjek iznimne snage, ali je odabrao milost umjesto komada travnjaka.

To me podsjeća na Abrahama i Lota koji su se sukobili jer više nije bilo dovoljno zemlje za njihova stada i krda. »I nasta svađa među pastirima Abramova stada i pastirima Lotova stada; a osim toga su tada u zemlji prebivali još i Kanaanci i Perižani« (r. 7). Lot je odabrao najbolju zemlju i na kraju sve izgubio. Abraham je uzeo ono što je preostalo i dobio obećanu zemlju (r. r. 12-17).

Imamo prava i možemo tražiti da ih drugi poštuju, pogotovo kada ona uključuju i prava drugih. I ponekad bismo trebali ustrajati na njima. Pavao je to učinio kada Veliko vijeće nije poštovalo Zakon (pročitajte Djela ap. 23:1-3). Ali možemo ih se i odreći kako bismo pokazali svijetu da postoji bolji način. To Bibliji naziva »smjernost«, a ne »slabost«. To je snaga pod Božjom nadzorom.

– David H. Roper

Moj život pokazuje mome susjedu kakav je Bog.