Naučimo vjerovati Bogu

Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 6:16-21

16 Kad bi uvečer, siđoše njegovi učenici na more, 17 uđoše u lađicu i zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se bilo smrklo, a Isus još nije bio došao k njima. 18 Puhao je jak vjetar, i more se podizalo. 19 Bili su otplovili daleko, jedno dvadeset i pet ili trideset stadija, kad ugledaše Isusa gdje ide po moru i približava se k lađici. Oni se uplašiše. 20 A on im reče: »Ja sam. Ne bojte se!« 21 I htjedoše ga primiti u lađicu, ali je začas bila lađica na obali na koju su išli.

A on im reče: »Ja sam. Ne bojte se!«

Ivan 6:20

OD kada znam za sebe željela sam biti majka. Sanjala sam o tome da ću se udati, zatrudnjeti i o trenutku kada ću prvi put u naručju držati svoje dijete. Nakon što sam se konačno udala, mojem suprugu i meni nije padalo na pamet da čekamo kako bismo proširili svoju obitelj. Ali sa svakim negativnim testom trudnoće, shvatili smo da se borimo s neplodnošću.

Uslijedili su mjeseci odlazaka na liječničke preglede, testovi trudnoće i suze. Nalazili smo se usred oluje. Neplodnost je bila gorka pilula koju smo morali progutati. Počela sam dvojiti o Božjoj dobroti i vjernosti.

Dok razmišljam o tome što smo prošli, sjetim se učenika uhvaćenih u oluji na moru, o čemu čitamo u 6. poglavlju Evanđelja po Ivanu. Dok su se borili s valovima u mračnoj olujnoj noći, Isus je neočekivano došao do njih hodajući po uzburkanom moru. Umirio ih je svojom prisutnošću i rekao: »Ja sam! Ne bojte se!« (r. 20)

Poput učenika, ni mi nismo imali pojma što donosi naša oluja; ali smo našli utjehu upoznajući Boga kao Onoga koji je uvijek vjeran i pouzdan. Iako nismo imali djece o kojoj smo sanjali, naučili smo da u svim svojim borbama možemo iskusiti snagu Njegove umirujući prisutnosti. Bog snažno radi u našim životima, zato ne moramo biti zabrinuti.

– Karen Wolfe

U svim životnim olujama možemo računati na Boga.