Slijediti Božji poziv
Pročitajte: Izlazak 3:7-14
11 Tada upita Mojsije Boga: »Kako, zar ja da idem faraonu: da izvedem Izraelove sinove iz Egipta?«
12 On potvrdi: »Ja ću biti s tobom. I ovo neka ti bude kao znak da te šaljem: Kad izvedeš narod iz Egipta, častit ćete Boga na ovoj gori.«
13 Mojsije opet zapita Boga: »Ali kad dođem k Izraelovim sinovima pa im reknem: Bog otaca vaših šalje me k vama, i ako me upitaju: Kako mu je ime, što ću im odgovoriti?«
14 Bog odgovori Mojsiju: »Ja sam, koji jesam.« I nastavi: »Tako reci sinovima Izraelovim: Onaj Ja sam posla me k vama!«
Smjesta ostaviše mreže i pođoše za Njim.
Matej 4:20
U kolovozu 2015. godine pripremajući se za odlazak na fakultet udaljen od kuće nekoliko sati vožnje, shvatila sam da se vjerojatno neću vratiti kući nakon diplomiranja. Glavom su mi se rojile svakakve misli. Kako ću napustiti dom, obitelj, crkvu? Što ako me Bog pozove u drugu zemlju?
Poput Mojsija kojemu je Bog rekao: »Šaljem te k faraonu. Izvedi Moj narod, Izraelove sinove, iz Egipta!« (Izlazak 3:10), bojala sam se. Nisam željela napustiti sigurnost. Da, Mojsije je poslušao i pošao za Bogom, ali tek nakon što Ga je tražio da pošalje nekoga drugog, a Bog je odbio (r. r. 11-13; 4:13).
Primjerice, u Mojsijevu slučaju možemo vidjeti ono što ne bismo trebali učiniti kada osjećamo Božji poziv. Umjesto toga možemo nastojati biti poput učenika. Kad ih je Isus pozvao, ostaviše sve »i pođoše za Njim« (r. r. 20-22; Luka 5:28). Strah je prirodan, ali možemo se pouzdati u Božji plan.
Biti tako daleko od kuće još je uvijek teško. No dok nastavljam tražiti Boga, On preda mnom otvara vrata, što potvrđuje da sam tamo gdje trebam biti.
Kad napuštamo zonu sigurnosti možemo ići nevoljko poput Mojsija ili rado poput učenika koji su slijedili Isusa kamo god ih je vodio. Ponekad to znači ostaviti udoban život stotine ili čak tisuće kilometara iza sebe. No, bez obzira na to koliko može biti teško, slijediti Isusa je vrijedno toga.
– Julie Schwab
Nismo pozvani da nam bude udobno.