Pročitajte: Evanđelje po Mateju 6:19-21

Jer gdje je tvoje blago, ondje je i tvoje srce.

Matej 6:21

DOK sam bila mala, moje dvije sestre i ja voljele smo sjediti jedna pored druge na maminoj velikoj škrinji iznutra presvučenoj cedrovinom. Mama je ondje čuvala naše vunene veste i ručne radove koje je nekada davno vezla ili kukičala naša baka. Sadržaj škrinje bio joj je vrlo dragocjen i nadala se da će miris cedrovine obeshrabriti moljce da unište što je bilo u njoj.

Većinu zemaljskih dobara mogu lako uništiti moljci ili hrđa ili može netko ukrasti. Šesto poglavlje Evanđelja po Mateju potiče nas da osobitu pozornost obratimo – ne na stvari koje imaju ograničeni vijek trajanja, nego na one koje imaju vječnu vrijednost. Kada je moja mama umrla u dobi od pedeset i sedam godina, nije posjedovala mnogo toga, ali rado razmišljam o blagu koje je pohranila »na nebu« (r. 20).

Sjećam se koliko je voljela Boga i Njemu služila samozatajno: brinula se za svoju obitelj, podučavanje djecu na vjeronauku, družila se sa ženom koju je napustio muž, tješila mladu majku kojoj je umrlo dijete. I molila se… Čak i nakon što je izgubila vid i mogla se kretati samo s pomoću invalidskih kolica, nastavila je voljeti i moliti se za druge.

Naše se pravo blago ne mjeri onime što smo stekli – nego u što i u koga ulažemo svoje vrijeme i svoj žar. Koje »blago« si spremamo na nebu služeći i slijedeći Isusa?

– Cindy Hess Kasper

Naše pravo bogatstvo je ono što ulažemo za vječnost.