Nije ono što se čini

Pročitajte: Druga knjiga o Kraljevima 19:29-37

29 A ovo neka ti bude znak:
ove će se godine jesti što samo naraste,
i druge godine ono što opet samo naraste,
a treće godine sijte i žanjite,
sadite vinograde i uživajte u njihovim plodovima!
30 Što god tad preostane od Judine kuće,
potjerat će opet žile odozdo
i donijeti plod odozgo.
31 Jer će iz Jeruzalema izići ostatak,
četa koja se spasila iz gore Siona.
Revnost Gospodina nad vojskama to će proizvesti.

32 Zato ovako govori Gospodin za asirskoga kralja:
Ne će provaliti u ovaj grad
i ne će ovamo ubaciti strijelu.
Ne će mu se primaknuti sa štitom,
niti će iskopati opkop oko njega.
33 Vratit će se putem kojim je došao.
Ne će provaliti u ovaj grad!
Tako glasi Gospodnja riječ.
34 Branit ću ovaj grad i spasit ću ga
zbog sebe i zbog svojega sluge Davida.«
35 Iste noći iziđe Gospodnji anđeo i pobije u asirskom taboru sto i osamdeset i pet tisuća ljudi. Kad ustadoše ujutro, nađoše sve same mrtvace.
36 Odmah se podiže Sanherib, asirski kralj, i ode kući. Ostade u Ninivi. 37 Kad se jednom klanjao u Hramu svojega boga Nisroka, ubiše ga mačem njegovi sinovi Adramelek i Saraser. Tada pobjegoše u zemlju Ararat. Njegov sin Asar-Hadon postane kralj umjesto njega.

Ljubljeni, ne vjerujte svakome duhu, nego kušajte duhove, jesu li od Boga.

1 Ivanova 4:1

»SLUŠAJ«, rekla je moja supruga preko telefona. »U našem dvorištu je majmun!« Držala je slušalicu tako da sam mogao čuti. I da, zvučalo je kao glasanje majmuna, što je čudno jer je najbliži divlji majmun udaljen 3200 kilometara. No moj je punac riješio zagonetku. »To je sova«, objasnio je. Stvarnost nije bila ono što se činilo.

Kada je vojska kralj Sanheriba zatočila judejskog kralja Ezekiju unutar jeruzalemskih zidina, Asirci su mislili da je pobjeda njihova. Stvarnost se pokazala drukčijom. Iako je zapovjednik asirske vojske bio slatkorječiv i pravio se da govori u Božje ime (pročitajte 2 Kraljevima 18:25), Gospodinova je ruka počivala na Njegovu narodu.

To što im je govorio zvučalo je kao nešto što bi Bog rekao, ali prorok Izaija im je prenio stvarne Gospodinove riječi: »(Sanherib) ne će provaliti u ovaj grad i ne će ovamo ubaciti strijelu… Branit ću ovaj grad i spasit ga« (19:32,34; Izaija 37:34). Iste je te noći »Gospodnji anđeo« pobio Asirce (r. 36).

S vremena na vrijeme naići ćemo na slatkorječive ljude koji nas »savjetuju«, a sami ne priznaju Božju moć. To nije Božji glas. Bog nam govori kroz svoju Riječ. On nas vodi svojim Duhom. Njegova je ruka na onima koji ga slijede i On nas nikada neće napustiti.

– Tim Gustafson

Bogu uvijek možemo vjerovati.