Usprkos kušnjama
25. studenoga
Psalam 100:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Jeremija 31:1-6
Iz daljine mi se objavio Gospodin: »Vječnom te ljubavlju ljubim, zato sam ti tako dugo sačuvao milost.
Jeremija 31:3
TO je uskliknula moja kći dok se oblačila jednoga jutra. Nisam znao što misli. Tada je potapšala svoju majicu, koju je ‘naslijedila’ od sestrične. Preko prsa je pisalo: Voljena. Snažno sam ju zagrlio i lice joj je ozario radostan osmjeh. »Ti si voljena!« ponovio sam. Osmijeh joj je postao još veći, ako je to uopće bilo moguće. Dok se udaljavala ponavljala je tu riječ iznova i iznova.
Daleko sam od savršena oca. No taj je trenutak bio savršen. U tom spontanom, lijepom susretu, na ozarenu licu svoje djevojčice vidio sam kako izgleda bezuvjetna ljubav: bila je to slika ushićenosti. Znala je da riječ na majici u potpunosti odgovara onome što njezin tata osjeća prema njoj.
Koliko nas zna u svome srcu da smo voljeni od Oca čija je ljubav za nas bezgranična? Ponekad imamo problema s tom istinom. Izraelci su imali. Pitali su se znače li njihove nevolje da ih Bog više ne voli. No, u Jeremiji 31:3, prorok ih podsjeća na ono što je Bog rekao u prošlosti: »Vječnom te ljubavlju ljubim.« I mi čeznemo za takvom bezuvjetnom ljubavlju. No, patnje, razočaranja i pogreške koje smo učinili mogu učiniti da se osjećamo sve samo ne voljenima. Ali Bog širi svoje ruke – ruke savršenog Oca – i poziva nas da iskusimo Njegovu ljubav i odmorimo se u njoj.
– Adam Holz
Nitko nas ne voli kao naš Otac.
25. studenoga
24. studenoga
23. studenoga
21. studenoga