Naše utočište

Pročitajte: Psalam 91

1 Koji stanuje u zaštiti Višnjega,
koji boravi u sjeni Svemogućega,
2 reći će Gospodu: »Utočište moje i Zaklone moj,
Bože moj, u kojega se uzdam!«
3 Jer on će te sačuvati od zamke ptičarske,
od smrtnog pomora.
4 Svojim perjem će te pokriti,
pod krilima svojim će te sakriti;
štit i oklop bit će ti njegova vjernost.

5 Ne ćeš se bojati strašila noći,
niti strijele što leti danju.
6 Ni kuge što tumara po tmini,
ni pošasti što hara o podne.
7 I padne li uza te tisuću i deset tisuća s desne tvoje,
tebi se ne će približiti.
8 Samo ako budeš gledao svojim očima,
vidjet ćeš plaću grešnika.

9 »Da, ti si moje utočište, Gospode!«
Svevišnjega si uzeo sebi za utočište.
10 Ne će te stići nesreća,
nevolja se ne će približiti tvojemu šatoru.
11 Jer je svojim anđelima zapovjedio za tebe
da te čuvaju na svim tvojim stazama.
12 Nosit će te na svojim rukama,
da se ne spotakne o kamen tvoja noga.
13 Gazit ćeš lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmaja.

14 »Spasit ću ga jer se uhvatio za me!
Štitit ću ga jer poznaje ime moje.
15 Zazvat će me i ja ću ga uslišiti,
uz njega ću biti u nevolji,
izbavit ću ga i proslaviti.
16 Zasitit ću ga danima mnogim,
pokazat ću mu svoje spasenje.«

Utočište moje i Zaklone moj, Bože moj, u kojega se uzdam!

Psalam 91:2

MOJ je prvi posao bio u restoranu brze hrane. Jedne subotnje večeri neki je čovjek sjedio ondje i raspitivao se kada završavam posao. To me je uznemirilo. Nakon nekog vremena naručio je pržene krumpiriće i sok kako ga ne bi istjerali van. Iako nisam živjela daleko, bojala sam se u ponoć ići sama preko parkirališta i puteljkom preko polja do naše kuće. Na kraju sam, u ponoć, otišla u ured telefonirati.

I osoba koja je odgovorila – moj tata – bez razmišljanja je izišao iz toplog kreveta i za pet minuta došao je da me odvede kući.

Ta sigurnost koju sam imala da će moj tata doći i pomoći mi te noći podsjeća me na obećanje o kojemu čitamo u 91. psalmu. Naš Otac na nebu uvijek je s nama i brine se za nas kad ne znamo što učiniti, kada smo preplašeni ili u nevolji. Rekao je: »Zazvat će Me i Ja ću ga uslišiti« (r 15). On nije samo mjesto na kojemu možemo pronaći sigurnost. On je naše »Utočište« i »Zaklon«, On je naš Bog u koga se možemo pouzdati (r. 2).

Kada se bojimo ili nam prijete opasnost ili neizvjesnost, možemo vjerovati Božjem obećanju da će, kada Ga zovemo, On čuti i biti s nama u našoj nevolji (r. r. 14,15). Bog je naše utočište.

– Cindy Hess Kasper

Živi Bog uvijek će biti naš Zaklon.