Proglasite slobodu
24. studenoga
On me poslao da... navijestim zarobljenima slobodu, vezanima otkupljenje...
Izaija 61:1
Izaija 61:1
Blagoslov
Pročitajte: Knjiga Postanka 28:10-22
10 A Jakov otiđe iz Beer Šebe i otputova u Haran. 11 Stiže na jedno mjesto i prenoći ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uze jedan kamen na onom mjestu, namjesti ga sebi kao jastuk i leže da tu spava.
12 I usnu: Ljestve stajale na zemlji, što su svojim vrhom dopirale sve do neba, i anđeli Božji hodili na njima gore i dolje. 13 Gore nad njima stajao je Gospodin i govorio: »Ja sam Gospodin, Bog oca tvojega Abrahama i Izaka. Zemlju, na kojoj počivaš, dat ću tebi i potomcima tvojim. 14 Potomstva tvojega bit će kao praha na zemlji. Prema zapadu i istoku, sjeveru i jugu ti ćeš se raširiti. U tebi i u potomcima tvojim bit će blagoslovljena sva plemena na zemlji. 15 Eto, ja ću biti s tobom i čuvat ću te, kamo god pođeš. I opet ću te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te ne ću ostaviti dok ne izvršim što ti obećah.«
16 I Jakov se probudi od sna i povika: »Zaista, Gospodin je na ovom mjestu, a ja ne znadoh!« 17 Pun strahopoštovanja primijeti: »Kako je časno ovo mjesto! Jest, ovdje je kuća Božja i ovdje su vrata nebeska!«
18 Drugo jutro uze Jakov kamen, što ga je bio namjestio sebi kao jastuk, i postavi ga za spomenik i izli na nj ulje. 19 Tada prozva to mjesto Betel; a prije se taj grad zvao Luza.
20 Nato učini Jakov ovaj zavjet: »Ako Bog bude sa mnom i sačuva me na putu kojim sad idem, ako mi da kruha za hranu i haljine za odijevanje, 21 i ako se sretno vratim u očinsku kuću, tad će Gospodin biti moj Bog, 22 a ovaj kamen, što ga postavih za spomenik, bit će kuća Božja, i od svega što mi dadeš vjerno ću ti dati desetinu.«
12 I usnu: Ljestve stajale na zemlji, što su svojim vrhom dopirale sve do neba, i anđeli Božji hodili na njima gore i dolje. 13 Gore nad njima stajao je Gospodin i govorio: »Ja sam Gospodin, Bog oca tvojega Abrahama i Izaka. Zemlju, na kojoj počivaš, dat ću tebi i potomcima tvojim. 14 Potomstva tvojega bit će kao praha na zemlji. Prema zapadu i istoku, sjeveru i jugu ti ćeš se raširiti. U tebi i u potomcima tvojim bit će blagoslovljena sva plemena na zemlji. 15 Eto, ja ću biti s tobom i čuvat ću te, kamo god pođeš. I opet ću te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te ne ću ostaviti dok ne izvršim što ti obećah.«
16 I Jakov se probudi od sna i povika: »Zaista, Gospodin je na ovom mjestu, a ja ne znadoh!« 17 Pun strahopoštovanja primijeti: »Kako je časno ovo mjesto! Jest, ovdje je kuća Božja i ovdje su vrata nebeska!«
18 Drugo jutro uze Jakov kamen, što ga je bio namjestio sebi kao jastuk, i postavi ga za spomenik i izli na nj ulje. 19 Tada prozva to mjesto Betel; a prije se taj grad zvao Luza.
20 Nato učini Jakov ovaj zavjet: »Ako Bog bude sa mnom i sačuva me na putu kojim sad idem, ako mi da kruha za hranu i haljine za odijevanje, 21 i ako se sretno vratim u očinsku kuću, tad će Gospodin biti moj Bog, 22 a ovaj kamen, što ga postavih za spomenik, bit će kuća Božja, i od svega što mi dadeš vjerno ću ti dati desetinu.«
Uzdam se upravo u to da će Onaj koji je počeo dobro djelo u vama, dovršiti ga do dana Krista Isusa.
Filipljanima 1:6
»SAMA sam se dovela u tu situaciju i sama to moram riješiti«, često razmišljam. Iako vjerujem u Boga milosti, još se uvijek često ponašam kao da Ga smijem pozvati upomoć samo kad to zaslužujem.
Božji prvi susret s Jakovom jasno pokazuje da to nije istina. Jakov se cijeloga života trudio promijeniti svoju sudbinu. Bio je rođen drugi u vrijeme kada je prvorođeni sin imao pravo na očev blagoslov – jamstvo budućeg blagostanja.
No Jakov je bio spreman na sve kako bi dobio očev blagoslov. Na kraju je na prijevaru dobio blagoslov namijenjen njegovu bratu (pročitajte Postanak 27:19-29).
Cijena je bila razorena obitelj, jer je Jakov morao pobjeći pred ljutitim bratom (r. r. 41-43). Kada se spustila noć (28:11), Jakov se sigurno osjećao dalje od blagoslova nego ikada prije. I upravo tada i tamo susreo je Boga i On mu je pokazao da se nije morao boriti za blagoslov; već ga je imao. Njegova sudbina – svrha – bila je veća od materijalnog blagostanja (r. 14) i u sigurnim Božjim rukama (r. 15).
Bila je to lekcija koju je Jakov učio cijeloga života.
Isto je i s nama. Bez obzira na pogreške ili koliko dalekim nam se Bog čini, On je još uvijek tu – nježno nas izbavlja iz naših ‘prijevara’ i vodi u svoj blagoslov.
– Monica Brands
Bog ne odustaje od svoje ljubavi i svrhe za naš život.