Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 12:20-26

Oni pristupiše k Filipu koji je bio iz Betsaide u Galileji i zamoliše ga: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.«

Ivan 12:21

KADA sam spustila pogled na propovjedaonicu za kojom sam se molila na pogrebu, ugledala sam mjedenu pločicu na kojoj je pisao redak iz Evanđelja po Ivanu 1:21: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Da, pomislila sam kako je prikladno razmisliti o tome kako smo vidjeli Isusa u ženi koje smo se sjećali sa suzama i osmijesima. Iako je doživjela nevolje i razočaranja, nikada nije odustala od svoje vjere u Krista. I zato što je Božji Duh živio u njoj, mogli smo vidjeti Isusa.

U Evanđelju po Ivanu čitamo da su nakon Isusova dolaska u Jeruzalem (pročitajte r. r. 12-16), neki Grci pristupili Filipu, jednome od učenika, i zamolili ga: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa« (r. 21). Vjerojatno su bili znatiželjni zbog Njegovih iscjeljenja i čuda, ali kako nisu bili Židovi, nisu smjeli ući u unutarnje dvorište Hrama. Kada su to rekli Isusu, On je objavio: »Dođe čas da se proslavi Sin Čovječji« (r. 23). Time je mislio da će umrijeti za grijehe mnogih. Ispunit će svoje poslanje da spasi ne samo Židove nego i pogane (»Grke« u 20. retku), tako da će i oni vidjeti Isusa.

Nakon što je umro, Isus je poslao Duha Svetoga da se nastani u Njegovim sljedbenicima (pročitajte 14:16,17). Zato, volimo li i služimo li Isusu, vidimo Ga u svojim životima. I začudo, oni oko nas također mogu vidjeti Isusa!

– Amy Boucher Pye

Možemo vidjeti Isusa u životima Njegovih sljedbenika.