Duhovna stvarnost

Naučiti vjerovati

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Mateju 6:25-34

25 Zato vam kažem: Ne budite tjeskobno zabrinuti za svoj život: što ćete jesti i što ćete piti; ni za svoje tijelo, u što ćete se obući. Nije li život vrjedniji od hrane i nije li tijelo vrjednije od odijela? 26 Pogledajte ptice nebeske! One ne siju, ne žanju, ne sabiru u žitnice, a vaš ih nebeski Otac hrani. Niste li vi vrjedniji od njih? 27 Tko si od vas može svojim brigama produljiti život za samo jedan sat? 28 I što ste tako tjeskobno zabrinuti za odijelo? Pogledajte ljiljane u polju! Kako rastu! Ne rade i ne predu. 29 Ipak vam kažem: Ni Salomon u svemu svojemu sjaju nije bio tako odjeven kao jedan jedini od njih. 30 I kad Bog travu, što danas stoji na polju, a sutra se baca u peć, tako odijeva, koliko više će vas, malovjerni! 31 Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti i ne pitajte: Što ćemo jesti, što ćemo piti, čim ćemo se odjenuti? 32 Za sve se to brinu neznabošci. A vaš nebeski Otac zna da vam sve to treba. 33 Tražite najprije Božje kraljevstvo i njegovu pravdu, i sve će vam se to dodati. 34 Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan pobrinuti sam za se. Svaki dan ima dosta svojega vlastitog zla.

Svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlosti u kojem nema promjene ni sjene od mijene.

Jakovljeva 1:17

KAO tinejdžer ponekad sam izazivao majku kad je pokušavala potaknuti moju vjeru. »Vjeruj Bogu. On će se pobrinuti za tebe«, govorila bi mi. »Nije to tako jednostavno, mama!« uzvratio bih. »Bog pomaže onima koji pomažu sebi!«

Ali te riječi »Bog pomaže onima koji pomažu sebi« nećete pronaći u Svetome pismu. Naprotiv, Božja riječ nas uči da se pouzdamo u Njega za sve što trebamo. Isus kaže: »Pogledajte ptice nebeske! One ne siju, ne žanju, ne sabiru u žitnice, a vaš ih nebeski Otac hrani. Niste li vi vrjedniji od njih. Tko si od vas može svojim brigama produljiti život za smo jedan sat?« (Matej 6:26,27)

Sve što imao – čak i snaga da zaradimo za život i ‘pomognemo sebi’ – darovi su nebeskog Oca koji nas voli. Dragocjeniji smo Mu više nego što možemo zamisliti.

Pred kraj života Alzheimerova je bolest mojoj mami oduzela umne sposobnosti i sjećanja, ali pouzdanje u Boga je ostalo. Neko je vrijeme živjela u našem domu, i mogla sam iz ‘prvog reda’ gledati kako se Bog, na neočekivane načine brine za njezine potrebe – načine koji su mi pomogli da vidim da je bila u pravu cijelo vrijeme. Umjesto da se brine, povjerila se Onomu koji je obećao da će se brinuti za nju.
– James Banks

Ne brinite se za sutra – Bog je već tamo.