Duhovna stvarnost

Vlastitom snagom

by · Published · Updated


Pročitajte: Druga knjiga Ljetopisa 20:2,3,14-22

2 Jošafatu dojaviše: »Preko Crnoga mora ide protiv tebe veliko mnoštvo Aramejaca; oni su već u Haseson Tamaru, to jest En Gediju.« 3 On se uplaši. Jošafat se uteče Gospodinu i dade oglasiti post po svoj Judinoj zemlji.

14 Tada dođe usred narodne općine Gospodnji duh na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina, levita iz roda Asafova. 15 On povika: »Slušajte, Judini sinovi i stanovnici Jeruzalema, i ti kralju Jošafate! Ovako vam govori Gospodin: Ne bojte se, ne plašite se toga velikog mnoštva! Taj boj nije vaša stvar, nego Božja. 16 Iziđite sutra protiv njih! Oni će poći na brdo Ziz, i vi ćete ih naći na kraju doline, istočno od pustinje Jeruela. 17 Ali se vi ne ćete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte kako će vas, Judo i Jeruzaleme, Gospodin izbaviti! Ne bojte se! Ne plašite se! Iziđite sutra protiv njih! Gospodin je s vama.«
18 Tada se Jošafat prignu licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jeruzalema baciše se ničice pred Gospodinom, da se poklone Gospodinu. 19 Leviti iz Kehatova i Korahova roda stadoše hvaliti Gospodina, Boga Izraelova, visokim glasom i klicanjem.
20 Drugoga jutra rano iziđoše u tekoansku pustinju. Kad su izlazili, stade Jošafat među njih i reče: »Čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Pouzdajte se u Gospodina, svojega Boga, pa ćete biti sigurni! Pouzdajte se u svoje proroke pa ćete uspjeti!« 21 Onda se dogovori s narodom i postavi pjevače koji bi, idući pred naoružanim ratnicima, trebali u slavu Gospodinu u svetom nakitu pjevati hvalospjev: »Hvalite Gospodina, jer vječno traje njegova dobrota!«
22 Čim su bili počeli s klicanjem i hvalospjevom, dade Gospodin da ljudi, što su se bili sakrili u zasjedi, dođu na Amonce, Moapce i na dio s gore Seira, koji su bili izišli protiv Judejaca. Oni su bili razbijeni.

On se uplaši. Jošafat se uteče Gospodinu i dade oglasiti post po svoj Judinoj zemlji.

2 Ljetopisa 20:3

BODYBUILDERI koji sudjeluju na natjecanjima prolaze razdoblje zahtjevnog treniranja. Na početku se trude povećati veličinu i snagu mišića. Kako se natjecanje približava, nastoje ukloniti masno tkivo koje skriva mišiće. Nekoliko dana prije natjecanja piju manje vode od uobičajenog kako bi mišići biti što uočljiviji. Zbog smanjenog unosa hrane natjecatelji su zapravo najslabiji na dan natjecanja, iako djeluju snažno.

U 20. poglavlju Druge knjige Ljetopisa čitamo o nečem potpuno suprotnom: priznavanju slabosti da bi iskusili Božju snagu. »Preko Crnoga mora ide protiv tebe veliko mnoštvo Aramejaca« (r. 2), dojavili su kralju Jošafatu. On se uplašio i dao je »oglasiti post po svoj Judinoj zemlji« (r. 3). Zatim su zatražili Božju pomoć. Kad je konačno okupio vojsku, ispred nje je stavio pjevače koji su slavili Boga (r. 21). »Čim su bili počeli s klicanjem… dade Gospodin da ljudi, što su se bili sakrili u zasjedi« iziđu na sve one koji su »izišli protiv Judejaca i neprijatelj je bio poražen« (r. 22). Jošafatova odluka bila je znak duboke vjere u Boga. Nije se oslonio na svoju ljudsku i vojnu snagu. Oslonio se na Boga. Umjesto da se nastojimo vlastitom snagom suočiti s nevoljama života, okrenimo se Bogu i dopustimo Mu da On bude naša snaga.

– Kirsten Holmberg

Moramo priznati svoje slabost da bismo iskusili Božju snagu.