Urezani u njegove dlanove

Pročitajte: Izaija 49:14-18

14 A ipak se tužio Sion: »Ostavio me Gospodin!
Zaboravio me Svemogući.«
15 Zaboravi li žena svoje djetešce?
Ne smiluje li se plodu svoga tijela?
A kad bi ga i zaboravila:
Ja tebe ne zaboravljam!
16 Gle, na svoje sam te ruke zapisao.
Zidovi tvoji stoje mi vazda pred očima.
17 Tvoja djeca hite ovamo.
Tvoji razoritelji i oni koji su te pustošili odlaze od tebe.
18 Podigni svoje oči uokolo i vidi:
svi se oni skupljaju i dolaze k tebi.
»Tako ja bio živ« – veli Gospodin –
»svima njima ti ćeš se zaodjenuti kao nakitom,
opasat ćeš se njima kao nevjesta.

Gle, u dlanove sam te svoje urezao.

Izaija 49:16, K. S.

TIJEKOM 1800-tih Charles Spurgeon je mnogo godina u svojoj londonskoj crkvi rado propovijedao o neizmjernom bogatstvu pohranjenom u Izaiji 49:16, gdje piše da je Bog urezao ime svakoga od nas u dlanove svojih ruku. »O takvom se tekstu treba propovijedati stotinama puta!« govorio je. Ta je istina toliko dragocjena da o njoj možemo razmišljati iznova i iznova.

Spurgeon uspostavlja prekrasnu vezu između ovoga Gospodinova obećanja Njegovu narodu, Izraelcima, i Božjega Sina, Isusa koji je na križu umro za nas. Spurgeon je upitao: »Kakve su to rane na Tvojim dlanovima? (…) Zadobivene su čavlima zabijenim čekićem. Morao je biti pribijen na križ da bi Njegov narod mogao uistinu biti urezan u dlanove Njegovih ruku.«

Kao što je Gospodin obećao da će u svoje dlanove urezati svoj narod, tako je i Isus raširio svoje ruke na križu. Zabili su čavle u Njegove dlanove da bismo mi bili slobodni od svojih grijeha.

Ako i kada smo u iskušenju da pomislimo da nas je Bog zaboravio, trebamo samo pogledati dlanove svojih ruku i sjetiti se Božjeg obećanja. On je stavio neizbrisive tragove na svoje dlanove za nas; tako jako nas voli.

– Amy Boucher Pye

Je li i vaše ime urezano u Njegove dlanove?