¹ Kad je to čuo kralj Ezekija, razdre svoje haljine, odjene pokorničku odjeću i ode u Gospodnji Hram. ² Predstojnika palače Elijakima, državnog pisara Sobnu i svećeničke starješine posla, isto tako odjevene u pokorničkoj odjeći, k proroku Izaiji, Amosovu sinu. ³ Oni mu rekoše: »Ovako veli Ezekija: Današnji je dan dan nevolje, kazne i pogrde. Jer prispješe djeca do poroda, a nema snage da se rode. ⁴ Možda čuje Gospodin, tvoj Bog, sve riječi vrhovnoga peharnika kojega je njegov gospodar, asirski kralj, poslao ovamo da se naruga Bogu živomu te ga kazni zbog riječi što ih je čuo Gospodin, tvoj Bog. Pomoli se stoga za ostatak koji se još (ovdje) nalazi!« ⁵ I kad sluge kralja Ezekije dođoše k Izaiji, ⁶ odgovori im Izaija: »Javite ovo svomu gospodaru: Ovako govori Gospodin: Ne plaši se riječi što si ih čuo kad su mi se narugale sluge asirskoga kralja! ⁷ Evo, ja ću mu udahnuti misao da se vrati u svoju zemlju nakon što čuje jednu vijest. A u njegovoj ću zemlji učiniti da pogine od mača.« ⁸ Na povratku nađe vrhovni peharnik asirskoga kralja kako opsjeda Libnu. On je naime bio čuo da je ovaj otišao od Lakiša.
⁹ I kad je Sanherib čuo da je Tirhak, etiopski kralj, krenuo u boj protiv njega, posla opet poslanike Ezekiji i zapovjedi: ¹⁰ »Odnesite ovu vijest Ezekiji, Judinu kralju: Nemoj da te zavara tvoj Bog u kojega se uzdaš misleći da Jeruzalem ne će pasti u ruku asirskomu kralju! ¹¹ Sam si čuo što su učinili asirski kraljevi svim zemljama, zatrvši ih sasvim. A ti da se izbaviš? ¹² Jesu li možda bogovi naroda koje satrše moji oci izbavili Gozance, Harane, Resefce i Edence u Tel Basaru?