Srce darivatelja
29. Rujan
Izreke 11:25
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Izaija 30:15-21
18 Zato oklijeva Gospodin da vam se smiluje,
i zato čeka da vas pomiluje.
Jer je Gospodin Bog pravde.
Blago svima koji ga čekaju!
19 Jest, narode u Sionu,
koji stanuješ u Jeruzalemu,
ne ćeš sveudilj plakati!
On će se sigurno smilovati tebi, na tvoj vapaj.
On će te uslišati čim ga čuje.
20 Dat će vam Svemogući kruha tjeskobe i vode nevolje. Ali se ne će više sakrivati tvoj učitelj. Tvoje će oči gledati učitelja. 21 Uši će tvoje razabrati povik iza tebe, ako biste svrnuli desno ili lijevo: »To je put, idite njime!«
Uši će tvoje razabrati povik iza tebe, ako biste svrnuli desno ili lijevo: »To je put, idite njime!«
Izaija 30:21
»IDEMO ovuda«, rekao sam, dotaknuo rame svojega sina i usmjerio ga da kroz mnoštvo slijedi svoju mamu i sestre ispred nas. Činio sam to sve češće kako se naš boravak u zabavnom parku bližio kraju. Bio je sve umorniji i mnogo toga mu je odvraćalo pozornost. »Zašto ih naprosto ne slijedi?« pitao sam se.
Onda mi je sinulo: Koliko često ja radim isto to? Koliko često skrenem i prestanem slijediti Boga, podlegnem iskušenju da krenem svojim putem i radim što ja hoću, umjesto da tražim Njegove puteve?
Sjetite se riječi koje je Bog uputio Izraelcima preko proroka Izaije: »I uši će tvoje čuti riječi gdje iza tebe govori: ‘To je put, njime idite’, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo« (r. 21, K. S.). Nešto prije u tome poglavlju Bog je ukorio svoj narod zbog buntovnosti. No budu li se pouzdali u Njegovu snagu umjesto u svoju (r. 15), obećao je da će im se smilovati i iskazati milosrđe (r. 18).
Jedan znak Božje milosti jest Njegovo obećanje da će nas voditi svojim Duhom. To se događa kada mu govorimo o svojim željama i molimo da nam pokaže što želi od nas. Zahvalan sam što nas Bog strpljivo usmjerava, dan za danom, korak po korak, dok Mu vjerujemo i slušamo Njegov glas.
– Adam Holz
Bože pomozi nam vjerovati Ti i slijediti Tvoj glas.
29. Rujan
28. Rujan
27. Rujan
25. Rujan
Dragi čitatelji, sestre i braćo u Kristu,
zbog izvanrednih okolnosti do zadnjeg trenutka bilo je neizvjevsno hoćemo li uspjeti pripremiti i poslati novi »Kruh naš svagdašnji«. Kao što vidite, uspjeli smo, ali samo djelomično. Tekstovi za dva mjeseca su ‘svježi’, a za dva smo posegnuli za ‘starim kruhom’ (iz 2013.). Zaključili smo da je bolje išta nego ništa, da je najgore biti gladan, a da hranjivost ‘duhovnog kruha’ ne ovisi o njegovoj svježini. Nadamo se da će sa sljedećim ‘Kruhom’ sve biti dobro. Vaše molitve mogu pomoći.
Zahvalni smo da možemo s vama podijeliti i radosti i terete ove dragocjene službe.
Neka vas Bog blagoslovi!