¹⁶ U ono vrijeme dođoše dvije bludnice kralju i stupiše pred njega. ¹⁷ Jedna žena reče: »S oproštenjem, Gospodaru moj! Ja i ova žena živimo u istoj kući, i ja rodih kod nje u kući. ¹⁸ Tri dana poslije mojega porođaja rodi i ova žena. Bile smo same. Nijedan stranac nije bio s nama u kući. Samo smo mi dvije bile u kući. ¹⁹ I umre dijete ovoj ženi u noći, jer je ona bila na nj legla. ²⁰ I ustade ona usred noći i uze, dok je spavala tvoja sluškinja, moje dijete s moje strane i stavi ga na svoja prsa. A svoje mrtvo dijete stavi na moja prsa. ²¹ Kad ujutro ustadoh da podojim svoje dijete, a ono mrtvo. Kad se razdani, razgledala sam bolje, a to nije bilo moje dijete što sam ga bila rodila.« ²² A druga žena povika: »Nije tako, nego je moje dijete ovo živo, a tvoje je to mrtvo.« Ona je tvrdila: »Nije tako, nego je tvoje dijete to mrtvo, a moje je dijete ovo živo.« Tako su se prepirale pred kraljem. ²³ Tada reče kralj: »Jedna tvrdi: Ovo je ovdje moje dijete, živo, a tvoje je dijete mrtvo; druga tvrdi: Nije tako, nego je tvoje dijete mrtvo, a moje je dijete živo.« ²⁴ I zapovjedi kralj: »Donesite mi mač!« Donesoše mač pred kralja. ²⁵ Kralj zapovjedi: »Razdijelite živo dijete na dvoje i dajte jednu polovinu ovoj, drugu polovinu onoj!«
²⁶ Tada povika kralju žena čije je bilo živo dijete – jer ljubav prema vlastitom djetetu jako je uzbudi – »Ah, gospodaru moj, dajte njoj živo dijete i ne ubijajte ga!« A druga povika: »Neka ne bude ni meni ni tebi, rasijecite ga samo!« ²⁷ Tada odluči kralj: »Podajte onoj živo dijete i ne ubijajte ga! Ona mu je mati.« ²⁸ Sav je Izrael čuo presudu što ju je kralj izrekao. I osjećalo se poštovanje prema kralju. Jer se vidjelo da je u njemu bila mudrost Božja da dijeli pravdu.