Duhovna stvarnost

Dužni smo poticati

by · Published · Updated

Pročitajte: Poslanica Hebrejima 10:19-25

19 Imamo dakle, braćo, osiguran ulazak u svetište krvlju Isusa 20 koji nam je otvorio put novi i živi zavjesom, to jest svojim tijelom. 21 Imamo i velikoga svećenika nad Božjom kućom. 22 Zato pristupajmo istinitim srcem u punini vjere, srca očišćenog od ljage na savjesti, i tijela opranog čistom vodom! 23 Čvrsto držimo nadu, jer je vjeran onaj koji je obećao, 24 i pazimo jedni na druge u poticanju na ljubav i dobra djela. 25 Ne propuštajmo svoj sastanak, kao što neki imaju običaj, nego bodrimo jedni druge tim više što vidite da se približava Dan.

Čvrsto držimo nadu… i pazimo jedni na druge u poticanju na ljubav i dobra djela.

Hebrejima 10:23,24

UTRKA Steven Thompson Memorial Centipede (engl. centipede znači stonoga) drukčija je od svih drugih utrka. Prva tri kilometra svaki tim od sedam članova trči kao jedan, slično stonogi, držeći se za omče na užetu. Nakon tri kilometra puštaju uže i preostala dva kilometra trče pojedinačno. Rezultat svakoga od njih je spoj zajedničke i vlastite brzine.

Ove je godine tim moje kćeri osmislio plan koji nisam prije vidio: najbržu su trkačicu stavili na početak, a odmah iza nje najsporiju i tako redom. Cilj im je bio da oni brzi budu dovoljno blizu kako bi riječima poticali sporije.

Njihov me je plan podsjetio na odlomak iz Poslanice Hebrejima. Pisac nas potiče da »držimo nepokolebljivim ispovijedanje naše nade… i pazimo jedan na drugoga da se potičemo na ljubav i dobra djela!« (r. r. 23,24, K. S.) Postoji mnogo načina da to postignemo, ali pisac ističe jedan: »Ne napuštajmo svoj sastanak, kao što neki imaju običaj, nego bodrimo jedni druge tim više što vidite da se približava Dan« (r. 25). Kao što vidimo, okupljanje s drugim vjernicima bitan je dio života vjere.

Ponekad nam se životna utrka čini težom nego što možemo podnijeti i možda smo u napast ispustiti uže. Budemo li zajedno trčati, bit ćemo brži i snažniji.

– Kirsten Holmberg

Ohrabrivanje je melem duši.