Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Ponovljeni zakon 34:1-8
Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njime.
1 Solunjanima 4:14
IMAM dragocjenu uspomenu na okupljanja s obiteljskim prijateljima dok su naši sinovi bili još mali. Odrasli bi razgovarali duboko u noć; naša djeca, umorna od igre, sklupčala bi se na kauču ili fotelji i zaspala. Kada je došlo vrijeme za odlazak, uzeo bih sinove u naručje i odnio ih do automobila, polegnuo na stražnje sjedalo i odvezao ih kući. Kad bismo stigli, odnio bih ih u kuću i stavio u krevete, poljubio za laku noć i ugasio svjetlo. Ujutro bi se probudili – kod kuće.
Meni je to predivna metafora noći kada ćemo usnuti u Isusu (1 Solunjanima 4:14). Usnut ćemo i probuditi se u vječnome domu, domu u kojem će nestati sav umor koji je obilježio naše dane.
U Starome zavjetu naišao sam na tekst koji me je iznenadio: »I umrije Mojsije… ondje u moapskoj zemlji, po zapovijedi Gospodnjoj« (34:5). To doslovno znači: »Umrije Mojsije… s ustima Gospodnjim« izraz koji su drevni rabini preveli: »S poljupcem Gospodnjim.« Je li previše smjelo zamisliti Boga kako se u našoj posljednjoj noći na Zemlji saginje da nas pokrije i poljubi za laku noć? I kao što to lijepo kaže John Donne: »Nakon kratkog sna, bdjet ćemo vječno.«
– David H. Roper
Jer smrt nije ništa drugo nego prijelaz iz vremena u vječnost. William Penn
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga