Predivno buđenje

Pročitajte: Ponovljeni zakon 34:1-8

1 Mojsije uziđe iz moapskih poljana na goru Nebo, na vrh Pisge, koja je prema Jerihonu. Gospodin mu pokaza svu zemlju Gilead do Dana, 2 sav Naftali i pokrajinu Efrajimovu i Manašeovu pokrajinu, svu Judinu pokrajinu do Zapadnoga mora, 3 Negeb i jordansku nizinu, ravnicu palmina grada Jerihona do Soara. 4 Tada mu reče Gospodin: »To je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu: Dat ću je potomcima tvojim. Dao sam ti da je vidiš svojima očima, ali u nju ne ćeš ući.« 5 I umre Mojsije, sluga Gospodnji, ondje u moapskoj zemlji, po zapovijedi Gospodnjoj. 6 On ga pokopa u dolini, u moapskoj zemlji, prema Bet-Peoru. Nitko ne zna za njegov grob do dana današnjega. 7 Bilo je Mojsiju sto i dvadeset godina kada je umro. Njegovo oko nije još bilo slabo, i njegova životna snaga nije bila slomljena. 8 Sinovi Izraelovi oplakivali su Mojsija trideset dana na moapskim poljanama; potom su prošli plačni dani žalosti za Mojsijem.

Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njime.

1 Solunjanima 4:14

IMAM dragocjenu uspomenu na okupljanja s obiteljskim prijateljima dok su naši sinovi bili još mali. Odrasli bi razgovarali duboko u noć; naša djeca, umorna od igre, sklupčala bi se na kauču ili fotelji i zaspala. Kada je došlo vrijeme za odlazak, uzeo bih sinove u naručje i odnio ih do automobila, polegnuo na stražnje sjedalo i odvezao ih kući. Kad bismo stigli, odnio bih ih u kuću i stavio u krevete, poljubio za laku noć i ugasio svjetlo. Ujutro bi se probudili – kod kuće.

Meni je to predivna metafora noći kada ćemo usnuti u Isusu (1 Solunjanima 4:14). Usnut ćemo i probuditi se u vječnome domu, domu u kojem će nestati sav umor koji je obilježio naše dane.

U Starome zavjetu naišao sam na tekst koji me je iznenadio: »I umrije Mojsije… ondje u moapskoj zemlji, po zapovijedi Gospodnjoj« (34:5). To doslovno znači: »Umrije Mojsije… s ustima Gospodnjim« izraz koji su drevni rabini preveli: »S poljupcem Gospodnjim.« Je li previše smjelo zamisliti Boga kako se u našoj posljednjoj noći na Zemlji saginje da nas pokrije i poljubi za laku noć? I kao što to lijepo kaže John Donne: »Nakon kratkog sna, bdjet ćemo vječno.«

– David H. Roper

Jer smrt nije ništa drugo nego prijelaz iz vremena u vječnost. William Penn