Kraj potrage
14. siječnja
Pjesma nad pjes. 3:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Izaija 42:1-4
Ne će vikati ni kričati, niti će se čuti njegov glas po ulicama. Napuknute trske ne će prelomiti.
Izaija 42:2,3
ZIMI se često probudim i dočeka me veliko iznenađenje, svijet obavijen spokojem i tišinom ranoga jutarnjeg snijega. Ne glasno poput proljetnoga grmljavinskog nevremena koje najavljuje svoju prisutnost u noći, snijeg dolazi nečujno.
U pjesmi Winter Snow Song (Pjesma zimskog snijega) Audrey Assad pjeva o Isusu koji je mogao doći na zemlju silovito poput uragana, no umjesto toga došao je tiho i polagano kao zimski snijeg koji noću pada ispred mojeg prozora.
Isusov dolazak mnoge je iznenadio. Umjesto da se rodio u palači, rodio se u skromnoj nastambi izvan Betlehema. Spavao je u jedinom dostupnom krevetu, jaslama (Luka 2:7). Umjesto kraljeva i uglednika dočekali su ga priprosti pastiri (r. r. 15,16), a kao žrtvu u Hramu njegovi su roditelji mogli prinijeti samo dvije ptice (r. 24).
Neupadljiv način na koji je Isus ušao u svijet pretkazao je prorok Izaija kada je rekao da Spasitelj koji će doći »Ne će vikati ni kričati« (Izaija 42:2) niti prelomiti napuknute trske, niti će ugasiti »stijenja što tinja« (r. 3). Umjesto toga, došao je blago da bi nas privukao sebi nudeći nam mir s Bogom – mir koji je još uvijek dostupan svakome tko vjeruje u neočekivanu priču o Spasitelju rođenom u štali.
– Lisa Samra
Kako tiho, kako tiho čudesan dar je dan! »O mjesto malo Betlehem«
14. siječnja
13. siječnja
12. siječnja
11. siječnja
10. siječnja