Zimski snijeg

Pročitajte: Izaija 42:1-4

1 »Evo, moj sluga, kojega ljubim,
moj izabranik, koji mi se sviđa!
Stavljam na njega svoj duh.
Istinu će javljati narodima.
2 Ne će vikati ni kričati,
niti će se čuti njegov glas po ulicama.
3 Napuknute trske ne će prelomiti;
stijenja što tinja ne će ugasiti.
Vjerno će javljati istinu.
4 Ne će se umoriti niti klecati
dok ne utemelji istinu na zemlji.
Njegov nauk čekaju narodi.«

Ne će vikati ni kričati, niti će se čuti njegov glas po ulicama. Napuknute trske ne će prelomiti.

Izaija 42:2,3

ZIMI se često probudim i dočeka me veliko iznenađenje, svijet obavijen spokojem i tišinom ranoga jutarnjeg snijega. Ne glasno poput proljetnoga grmljavinskog nevremena koje najavljuje svoju prisutnost u noći, snijeg dolazi nečujno.

U pjesmi Winter Snow Song (Pjesma zimskog snijega) Audrey Assad pjeva o Isusu koji je mogao doći na zemlju silovito poput uragana, no umjesto toga došao je tiho i polagano kao zimski snijeg koji noću pada ispred mojeg prozora.

Isusov dolazak mnoge je iznenadio. Umjesto da se rodio u palači, rodio se u skromnoj nastambi izvan Betlehema. Spavao je u jedinom dostupnom krevetu, jaslama (Luka 2:7). Umjesto kraljeva i uglednika dočekali su ga priprosti pastiri (r. r. 15,16), a kao žrtvu u Hramu njegovi su roditelji mogli prinijeti samo dvije ptice (r. 24).

Neupadljiv način na koji je Isus ušao u svijet pretkazao je prorok Izaija kada je rekao da Spasitelj koji će doći »Ne će vikati ni kričati« (Izaija 42:2) niti prelomiti napuknute trske, niti će ugasiti »stijenja što tinja« (r. 3). Umjesto toga, došao je blago da bi nas privukao sebi nudeći nam mir s Bogom – mir koji je još uvijek dostupan svakome tko vjeruje u neočekivanu priču o Spasitelju rođenom u štali.

– Lisa Samra

Kako tiho, kako tiho čudesan dar je dan! »O mjesto malo Betlehem«