Srce darivatelja
29. Rujan
Izreke 11:25
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Psalam 13
4 Pogledaj na me, usliši me, Gospode, Bože moj!
Prosvijetli moje oči da ne padnem u smrtni san!
5 Da ne kaže moj neprijatelj: »Upokorio sam ga!«
Protivnici bi moji klicali kad bih posrnuo.
6 A ja se uzdam u tvoje milosrđe,
neka se razveseli moje srce zbog tvoga spasenja.
Pjevat ću Gospodu jer mi je učinio dobro.
A ja se uzdam u Tvoje milosrđe, neka se razveseli moje srce zbog Tvoga spasenja.
Psalam 13:6
NIJE neobično da tijekom duljeg (ili kratkog) putovanja netko od suputnika pita: »Jesmo li konačno stigli?« ili »Koliko ćemo još dugo putovati?« Tko još nije čuo ta univerzalna pitanja koja silaze s usana djece i odraslih, nestrpljivo očekujući što prije stići na odredište? Jednako tako ljudi svih dobnih skupina često postavljaju slična pitanja kada su umorni od životnih nedaća koje nikako da prođu.
To je bio slučaj s Davidom, o čemu čitamo u 13. psalmu. Četiri puta u dva retka (r. r. 2,3) David koji se osjećao zaboravljenim, napuštenim i pobijeđenim, zapomaže: »Dokle?« U 3. retku pita: »Dokle će me još mučiti tjeskoba u duši?«
Psalam u kojemu nalazimo tužaljke, poput ovoga, indirektno nam dopušta da za vrijeme štovanja dođemo Gospodinu s vlastitim pitanjima. Uostalom, postoji li netko bolji od Boga komu se možemo požaliti i reći sve što nas muči i zabrinjava? Možemo Mu doći sa svojom bolesti, tugom, samovoljom voljene osobe i narušenim odnosima.
Ne trebamo prekinuti štovanje kada imamo pitanja. Suvereni Bog neba poziva nas da Mu donesemo svoje brige. I možda će se, poput Davida, u dogledno vrijeme naša pitanja pretvoriti u molbe i izraze povjerenja i veličanje Gospodina (r. r. 4-6).
– Arthur Jackson
Donesite svoja pitanja Bogu.
29. Rujan
28. Rujan
27. Rujan
25. Rujan
Dragi čitatelji, sestre i braćo u Kristu,
zbog izvanrednih okolnosti do zadnjeg trenutka bilo je neizvjevsno hoćemo li uspjeti pripremiti i poslati novi »Kruh naš svagdašnji«. Kao što vidite, uspjeli smo, ali samo djelomično. Tekstovi za dva mjeseca su ‘svježi’, a za dva smo posegnuli za ‘starim kruhom’ (iz 2013.). Zaključili smo da je bolje išta nego ništa, da je najgore biti gladan, a da hranjivost ‘duhovnog kruha’ ne ovisi o njegovoj svježini. Nadamo se da će sa sljedećim ‘Kruhom’ sve biti dobro. Vaše molitve mogu pomoći.
Zahvalni smo da možemo s vama podijeliti i radosti i terete ove dragocjene službe.
Neka vas Bog blagoslovi!