Zaštićeni od ozeblina
Pročitajte: Psalam 119:33-48
da ga se točno držim!
34 Prosvijetli me da čuvam tvoj Zakon
i da ga držim svim srcem!
35 Prati me na stazi svojih zapovijedi
jer u njoj slast nalazim!
36 Prikloni srce moje svojim propisima,
ne lakomosti!
37 Odvrati moje oči, da ne gledaju ispraznost;
život mi čuvaj na putu svojem.
38 Ispuni sluzi svom obećanje svoje,
da te se boji!
39 Odvrati od mene porugu koje se plašim,
jer pravi su sudovi tvoji.
40 Eto, čeznem za propisima tvojim,
u pravdi me svojoj poživi!
41 Gospode, neka dođe na me tvoja milost
i tvoje spasenje po obećanju tvojem!
42 Odgovorit ću tada onima koji me vrijeđaju,
jer se uzdam u riječ tvoju.
43 Ne uzimaj od mojih usta riječi istine,
jer se u tvoje odluke uzdam!
44 Čuvat ću tvoj Zakon svagda,
dovijeka i zauvijek.
45 I hodit ću u slobodi,
jer naredbe tvoje istražujem.
46 Pred kraljevima ću govoriti o tvojim propisima
i ne ću se stidjeti.
47 Tvoji propisi bit će moja radost
jer ih veoma ljubim.
48 K tvojim zapovijedima koje volim uzdižem svoje ruke,
i razmišljam o tvojim naredbama.
Prati me na stazi svojih zapovijedi jer u njoj slast nalazim!
Psalam 119:35
JEDNOGA zimskog dana moja su djeca željela ići na sanjkanje. Temperatura se spustila na -17 °C. Pahuljice snijega su lepršale ispred prozora. Razmislila sam i rekla »da«, ali morali su se toplo obući, biti zajedno i vratiti se za petnaest minuta.
Postavila sam ta pravila kako bi se moja djeca mogla slobodno igrati, a da ne dobiju ozebline. Mislim da je autor 119. psalma prepoznao istu Božju dobru namjeru kada je napisao dva uzastopna stiha koji se mogu činiti proturječnima: »Čuvat ću tvoj Zakon svagda« i »hodit ću u slobodi, jer naredbe Tvoje istražujem« (r. r. 44,45). Kako to da je psalmist povezao slobodu i život u poslušnosti Zakonu?
Slijedimo li Božje mudre upute, izbjeći ćemo posljedice odabira koje bismo željeli poništiti. Bez tereta krivnje ili boli slobodni smo uživati u životu. Bog nas ne želi kontrolirati s »učini« i »nemoj«. Svojim smjernicama pokazuje da nas voli.
Dok su se moja djeca sanjkala, gledala sam ih kako jure niz brijeg. Bila sam sretna slušajući njihov smijeh i gledajući njihove ružičaste obraze. Bili su slobodni unutar granica koje sam im postavila. Taj je zanimljiv paradoks prisutan i u našem odnosu s Bogom – zato recimo zajedno s psalmistom: »Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam« (r. 35, K. S.).
– Jennifer Benson Schuldt
Poslušnost slobodno istječe iz srca koje voli.