Nisamo više sami
18. travnja
Oko devete ure Isus povika iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?«, to jest: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«
Matej 27:46
Matej 27:46
Pjevati u Duhu
Pročitajte: Druga knjiga Ljetopisa 5:7-14
7 Tada unesoše svećenici kovčeg Gospodnjega saveza na njegovo mjesto u zadnji prostor Hrama, u Svetinji nad svetinjama, pod krila kerubina. 8 Kerubini su, naime, držali krila raširena nad mjestom gdje je stajao kovčeg. Tako pokriše kerubini kovčeg i njegove poluge odozgo. 9 Poluge su bile tako duge da su se krajevi poluga od kovčega vidjeli u Svetištu pred zadnjim prostorom. Ali se dalje vani nisu vidjeli. Ostadoše ondje do dana današnjega. 10 U kovčegu su bile samo dvije kamene ploče što ih je bio u nj stavio Mojsije na Horebu, kad Gospodin sklopi savez s Izraelcima, nakon što iziđoše iz egipatske zemlje.
11 I ostaviše svi svećenici Svetište. Svi svećenici koji se nađoše bili su se naime posvetili bez obzira na redove. 12 Svi levitski pjevači, Asaf, Heman, Jedutun uz svoje sinove i drugove stajali su odjeveni u bez s cimbalima, harfama i citrama istočno od žrtvenika i s njima sto i dvadeset svećenika koji su trubili u trube. 13 Trubači i pjevači morali su u isto vrijeme i jednim glasom početi slaviti Gospodina i hvaliti ga. I čim odjeknuše trube i cimbali, i ostala glazbala, i hvalospjev Gospodinu: »Jer je dobrostiv, i vječno traje milost njegova«, tada se napuni Hram, Gospodnja kuća, oblakom. 14 Svećenici nisu mogli zbog oblaka pristupiti da bi izvršili svoju službu. Jer slava Gospodnja napuni Božju kuću.
11 I ostaviše svi svećenici Svetište. Svi svećenici koji se nađoše bili su se naime posvetili bez obzira na redove. 12 Svi levitski pjevači, Asaf, Heman, Jedutun uz svoje sinove i drugove stajali su odjeveni u bez s cimbalima, harfama i citrama istočno od žrtvenika i s njima sto i dvadeset svećenika koji su trubili u trube. 13 Trubači i pjevači morali su u isto vrijeme i jednim glasom početi slaviti Gospodina i hvaliti ga. I čim odjeknuše trube i cimbali, i ostala glazbala, i hvalospjev Gospodinu: »Jer je dobrostiv, i vječno traje milost njegova«, tada se napuni Hram, Gospodnja kuća, oblakom. 14 Svećenici nisu mogli zbog oblaka pristupiti da bi izvršili svoju službu. Jer slava Gospodnja napuni Božju kuću.
… nego se punite Duhom. Govorite među sobom psalmima i hvalospjevima, i duhovnim pjesmama.
Efežanima 5:18,19
U vrijeme duhovnih probuđenja u Welsu, početkom dvadesetog stoljeća, biblijski učitelj i pisac G. Campbell Morgan opisao je ono što je vidio. Vjerovao je da prisutnost Duha Svetoga dolazi na »golemim valovima crkvenih pjesama«. Napisao je da je vidio jedinstveni utjecaj glazbe na sastancima na kojima su se ljudi molili, ispovijedi i spontano pjevali. Ako bi netko bio ponesen svojim osjećajima i predugo se molio ili govorio na način koji nije bio usklađen s drugima, netko bi počeo tiho pjevati. Drugi bi se lagano pridružili, a refren bi postajao sve tiši dok pjesma ne bi sasvim utihnula.
Pjesma koja obnavlja koju opisuje Morgan spominje se u Svetome pismu, gdje glazba igra važnu ulogu. Glazbom su slavili pobjede (Izlazak 15:1-21); posvetili Hram (2 Ljetopisa 5:12-14), a bila je i dio vojne strategije (20:21-23). U središtu Biblije nalazimo pjesmaricu (Psalmi 1-150). U Pavlovu novozavjetnom pismu Efežanima čitamo ovaj opis života u Duhu: »Govorite jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama!« (5:19, K. S.)
U sukobu, u bogoslužju, u cijelom životu, glazba naše vjere može nam pomoći pronaći jedan glas. U starim i novim harmonijama obnavljamo se iznova i iznova, ne po moći, niti snagom, nego po Duhu i pjesmama našega Boga.
– Mart DeHaan
Duh ima pjesmu za one koji slušaju.