Pročitajte: Poslanica Filipljanima 2:1-4

Doista, Bog čini u vama da hoćete i vršite ono što je Njemu ugodno.

Filipljanima 2:13

JEDNOGA subotnjeg poslijepodneva skupina mladih iz moje crkve okupila su kako bi međusobno postavljali neka teška pitanja potaknuti 3. i 4. retkom 2. poglavlja Poslanice Filipljanima: »Ništa ne činite iz prkosa ili radi tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedni druge većim od sebe! Ne gledajte samo svaki na svoje, nego i ono što je drugih!« Neka od teških pitanja bila su: Koliko često misliš na druge? Hoće li te netko opisati kao poniznu ili ponosnu osobu? Zašto? Njihovi odgovori su me ohrabrili. Složili su se da je lako vidjeti svoje nedostatke, ali je teško promijeniti se, ili – bolje rečeno – željeti se promijeniti. »Sebičnost mi je u krvi«, jadao se jedan mladić.

Želja da ne gledamo samo sebe nego da služimo drugima moguća je jedino zato što Isusov duh živi u nama. Zato je Pavao podsjetio crkvu u Filipima da razmisli o onome što je Bog učinio za njih. Utješio ih je svojom ljubavlju i dao im svoga Duha da im pomaže (r. r. 1,2). Kako su mogli oni – i kako možemo mi – odgovoriti na takvu milost osim poniznošću?

Da, Bog je razlog da se promijenimo i samo nas On može promijeniti. On čini u nama da hoćemo i vršimo »ono što je Njemu ugodno« (r. 13), zato se možemo manje usredotočiti na sebe i ponizno služiti drugima.

– Poh Fang Chia

U poniznosti priznajmo Božju suverenost.