Dobrohotnost
2. Prosinac
Efežanima 4:16
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 5:1-8
Kad ga vidje Isus gdje leži i dozna da je već odavno bolestan, upita ga: »Želiš li ozdraviti?«
Ivan 5:6
IZLAZI li sunce na istoku? Je li nebo plavo? Je li ocean slan? Je li atomska težina kobalta 58,9? U redu, ovo posljednje možda znate ako ste zaljubljenik u znanost ili pamtite nevažne podatke, ali druga pitanja imaju očiti odgovor: Da. Zapravo, takva pitanja obično u sebi imaju trunku sarkazma.
Ako nismo oprezni, naše suvremene – ponekad zlonamjerne uši mogu čuti trunku sarkazma u Isusovu pitanju uzetome čovjeku: »Želiš li ozdraviti?« (r. 6) Očiti odgovor bio bi: »Ti se šališ?! Želim pomoć trideset i osam godina!« No sarkazma nema, ni tračka. Isusov glas uvijek je ispunjen suosjećanjem, i Njegova su pitanja uvijek postavljena za naše dobro.
Isus je znao da čovjek želi ozdraviti. Znao je također da vjerojatno već dugo vremena nitko nije pokazao da mu je stalo. No prije čudesnog ozdravljenja Isus je želio u njemu obnoviti nadu koju je izgubio. Učinio je to postavljajući sasvim očito pitanje, a zatim mu je pružio mogućnost da nešto učini: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!« (r. 8, K. S.)
Poput toga uzetog čovjeka, svatko od nas ima mjesta u svojem životu ondje gdje se nada ugasila. On nas vidi i suosjećajno nas poziva da se iznova počnemo nadati, da vjerujemo u Njega.
– John Blase
Želimo se ponovo nadati. Bože, obnovi u nama radost nade, nade koja se rađa povjerenjem u Tebe.
2. Prosinac
30. Studeni
29. Studeni
28. Studeni