¹ U početku stvori Bog nebo i zemlju. ² Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama. ³ Tada reče Bog: »Neka bude svjetlost!« i bi svjetlost. ⁴ I vidje Bog da je svjetlost bila dobra. Tako rastavi Bog svjetlost od tame. ⁵ Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I nasta večer i nasta jutro: prvi dan.
⁶ Tada reče Bog: »Neka bude svod posred voda i neka rastavi vodu od vode!« ⁷ Tako učini Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi. ⁸ Svod nazva Bog nebo. I nasta večer i nasta jutro: drugi dan.
⁹ Tada reče Bog: »Neka se voda pod nebom skupi na jednom mjestu, i neka se pokaže kopno!« I tako se dogodi. ¹⁰ Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu vodu nazva more. I vidje Bog da je bilo dobro. ¹¹ Tada reče Bog: »Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje što nosi sjeme i plodonosno drveće što rađa plodove prema svojoj vrsti, plodove što u sebi samima nose svoje sjeme na zemlji!« I tako se dogodi. ¹² Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje što nosi sjeme i drveće, što rađa svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog da je bilo dobro. ¹³ I nasta večer, nasta jutro: treći dan.
¹⁴ Tada reče Bog: »Neka budu nebeska svjetlila na svodu, da rastavljaju dan od noći kao znakovi, neka ona služe i pokazuju vremena, dane i godine! ¹⁵ Neka svijetle na nebeskome svodu, da rasvjetljuju zemlju!« I tako se dogodi. ¹⁶ Bog stvori dva velika nebeska svjetlila, veće da vlada danom i manje da vlada noću; uz to još (stvori) zvijezde. ¹⁷ Bog ih postavi na svod da rasvjetljuju zemlju, ¹⁸ da vladaju danom i noću, te rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je bilo dobro. ¹⁹ I nasta večer, i nasta jutro: četvrti dan.
²⁰ Tada reče Bog: »Neka vrvi voda posvuda od živih bića, i ptice neka lete iznad zemlje po nebeskome svodu!« ²¹ Tako stvori Bog velike morske nemani i sva živa bića što se miču, od kojih vrvi voda, po njihovim vrstama, i sve krilate ptice u njihovim vrstama. I vidje Bog da je bilo dobro.