Duhovna stvarnost

Zdjela suza

by · Published · Updated

Pročitajte: Psalam 55:6-21

6 Strah i trepet obuzimaju me,
groza se svaljuje na me.
7 Tada rekoh: »Kad bih imao krila golublja,
odletio bih da otpočinem!
8 Jest, dugo bih letio u daljinu;
pustinja bi mi bila postojbina.
9 Brzo bih si potražio utočište
od bijesna vjetra, od vihora.«

10 Smeti ih, Gospode!
Pomuti im jezike, jer sam vidio nasilje i svađu u gradu.
11 Oni kruže zidinama danju i noću,
u njemu vlada zločin i mučenje.
12 Usred njega pomor,
s trga njegova ne odlaze tlačenje i prevara.
13 Ne, nije neprijatelj koji me grdi,
to bih podnio;
niti udara na me moj mrzitelj,
tad bih se sakrio od njega.
14 Ali ti, to si ti, čovjek kao ja,
moj prijatelj, moj pouzdanik.
15 Međusobno smo se radosno pouzdavali,
u svečanoj povorci hodili u Dom Božji.

16 Nek ih iznenadi smrt!
Neka živi siđu u Podzemlje
jer zloba je u kući njihovoj i usred njih.
17 A ja prizivam Boga
i Gospod će me spasiti!
18 Uvečer, ujutro i o podne tužit ću i jadikovati,
i on će čuti moj glas.
19 Za mir on će dušu moju otkupiti iz boja
jer ih je mnogo bilo protiv mene.
20 Bog će čuti i duboko ih poniziti,
on koji kraljuje od vijeka,
jer oni se ne popravljaju niti se Boga boje.
21 Podižu svoju ruku na svoje prijatelje
i nagrđuju svoj Savez.

A ja prizivam Boga i Gospod će me spasiti!

Psalam 55:17

U Bostonu, Massachusetts, spomen-ploča pod nazivom Prelazak preko zdjele suza podsjeća na one koji su se odvažili prijeći Atlantik kako bi izbjegli smrt zbog velike gladi u Irskoj prouzročene bolešću krumpira kasnih 1840-ih godina. Više od milijun ljudi je umrlo, a još je milijun ili više njih napustilo domovinu i prešlo ocean koji je John Boyle O’Reilly poetično nazvao »zdjela suza«. Natjerani glađu i nevoljama, ti su putnici tražili tračak nade u teškim vremena.

U 55. psalmu vidimo Davida u potrazi za nadom. Iako ne znamo o čemu je riječ, bio je duševno slomljen (r. r. 5,6). Njegov instinktivni odgovor bio je molitva: »Kad bih imao krila golublja, odletio bih da otpočinem!« (r. 7)

Poput Davida, i mi možda želimo naći sigurno utočište kada nas snađu nevolje. No, nakon što je razmislio o svojoj molitvi, David je odlučio doći svome Bogu umjesto da bježi od svojih nedaća, pjevajući: »A ja ću Boga prizvati, i Jahve će me spasiti« (r. 17, K. S.).

Kada dođu nevolje, zapamtite da vas Bog sve utjehe može provesti kroz najmračnije trenutke i najdublje strahove. I obećava da će jednoga dana On osobno otrti »svaku suzu« s naših očiju (Otkrivenje 21:4). Osnaženi tim obećanjem možemo Mu prepustiti sve svoje suze već sada.

– Bill Crowder

Kada se život čini preteškim, Bog nam daje snagu, a svojom prisutnošću pokazuje da mari za naše suze.