Pročitajte: Psalam 22:2-6

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Psalam 22:2

U samo šest mjeseci Geraldov se život raspao. Zbog gospodarske krize izgubio je tvrtku i bogatstvo, sin mu je poginuo u nesreći, a zbog šoka njegova je majka doživjela srčani udar i umrla. Žena mu je pala u depresiju, a njegove dvije kćeri bile su očajne. Sve što je mogao učiniti bilo je ponoviti riječi psalmista: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« (r. 2)

Jedino što je tjeralo Geralda da izdrži bila je nada da će Bog, koji je uskrsnuo Isusa, jednoga dana osloboditi njega i njegovu obitelj njihove boli i da će u radosti živjeti vječno. Nadao se da će Bog odgovoriti na njegove vapaje. Poput psalmista Davida, i on je odlučio pouzdati se u Boga. Čvrsto je vjerovao da će ga Bog osloboditi i spasiti (r. r. 5,6).

Ta je nada održala Geralda. Tijekom godina, kad god su ga pitali kako je, odgovorio bi: »Dobro, pouzdajem se u Boga.«

I Bog je nagradio to povjerenje, dajući Geraldu utjehu, snagu i hrabrost da ne posustane. Njegova se obitelj polako oporavila od krize, i ubrzo je Gerald dobio prvog unuka. Njegov je krik sada svjedočanstvo Božje vjernosti.

»Više ne pitam: ‘Zašto si me ostavio?’ Bog me je blagoslovio.«

Kad se čini da ništa nije ostalo, još uvijek postoji nada.

– Leslie Koh

Kada se osjećamo napuštenima i samima, uhvatimo se nade koju nam daje Kristovo uskrsnuće.