Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Djela apostolska 16:25-34
U ponoći su se Pavao i Sila molili i slavili pjesmom Boga; a sužnji su ih slušali.
Djela ap 16:25
U ljeto 1963. godine, nakon noćne vožnje autobusom, Fannie Lou Hamer i šestero afroameričkih boraca za građanska prava stali su da nešto pojedu u restoranu u Winonau u Mississippiju. Nakon što su ih policajci istjerali van, uhitili su ih i stavili u pritvor. Ali ponižavanje nije završilo nezakonitim uhićenjem. Sve su ih pretukli, ali Fannie je prošla najgore. Nakon što je jedva ostala živa, počela je glasno pjevati: »Pavao i Sila su skakali u tamnici, pusti moj narod da ide.« I nije pjevala sama. Ostali zatvorenici, sputani u tijelu, ali ne i u duši, pridružili su joj se u slavljenju.
U 16. poglavlju Djela apostolskih čitamo da su Pavao i Sila bačeni u tamnicu zato što su javno govorili o Isusu. No to nije oslabilo njihovu vjeru. »Oko ponoći Pavao i Sila molili su i pjesmom slavili Gospodina« (r. 25, K. S.). Njihovo i je štovanje pružilo mogućnost da navijeste »Gospodnju riječ njemu (tamničaru) i svima koji su bili u njegovoj kući« (r. 32).
Većina nas vjerojatno se neće suočiti s okolnostima s kojima su se suočili Pavao, Sila ili Fannie, ali svatko od nas naći će se u neugodnim situacijama. Kada se to dogodi, naša snaga dolazi od Boga. Pjesmom koja izvire iz naših srca slavimo i odvažno govorimo o Njemu – usprkos nevoljama.
– Arthur Jackson
U teškim vremenima najbolje je moliti se i odvažno slaviti Boga.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga