Duhovna stvarnost

Živi spomen

by · Published · Updated

Pročitajte: Druga knjiga o Samuelu 9:1-7

1 Jednoga dana upita David: »Živi li još tko koji je ostao od Šaulove kuće? Ja ću mu biti milosrdan zbog Jonatana.«
2 A bio je u kući Šaulovoj sluga po imenu Siba. Dozvaše ga k Davidu.
Kralj ga upita: »Jesi li ti Siba?«
On odgovori: »Jesam, tvoj sluga.«
3 Kralj upita: »Zar nitko više ne živi od Šaulove kuće? Ja ću mu iskazati milosrđe Božje.«
Siba odgovori kralju: »Živi još Jonatanov sin. On je hrom na obje noge.«
4 Tad ga upita kralj: »Gdje je?«
Siba odvrati kralju: »On je u kući Makira, Amielova sina, u Lo Dabaru.«
5 Tada posla kralj David i dade ga dovesti iz kuće Makira, sina Amielova, iz Lo Dabara. 6 I kad Meribaal, Jonatanov sin, Šaulov unuk, dođe k Davidu, pade on ničice na svoje lice i pokloni se.
David mu reče: »Meribaale!«
On odgovori: »Evo sluge tvojega!«
7 David nastavi: »Ne boj se! Jer ću ti ja zbog tvojega oca Jonatana iskazati milost i natrag ću ti dati sve imanje tvojega djeda Šaula. Ti ćeš sam zauvijek jesti za mojim stolom.«

Jednoga dana upita David: »Živi li još tko koji je ostao od Šaulove kuće? Ja ću mu biti milosrdan zbog Jonatana.«

2 Samuelova 9:1

ODRASTAO sam u crkvi punoj tradicija. Jedna je dolazila na red ​​kada bi umro voljeni član obitelji ili prijatelj. Često bi se nakon nekog vremena u crkvi pojavila nova klupa ili slika u predvorju s mjedenom pločicom na kojoj bi pisalo: »U znak sjećanja na …« Ugravirano ime preminulog bilo je svjetlucavi spomenik životu koji je prošao. Uvijek sam to cijenio. I još uvijek cijenim. No, u isto vrijeme to me tjera da zastanem jer su to statične, beživotne stvari i u doslovnom smislu ‘ne žive’. Postoji li način da se sjećanju na nekoga doda element ‘života’?

Nakon smrti svog prijatelja Jonatana, David je želio sačuvati uspomenu na njega i ispuniti obećanje koje mu je dao (1 Samuelova 20:12-17). No, umjesto da jednostavno potraži nešto statično, David je tražio i pronašao nešto vrlo živo – Jonatanova sina (2 Samuelova 9:3). Davidova odluka bila je drastična. Odlučio je »iskazat milost« njegovu sinu Maribaalu tako što mu je vratio cijelo imanje njegova djeda Šaula i obećao mu da će zauvijek jesti za njegovim stolom (r. 7).

I dok se i dalje sjećamo preminulih stavljajući spomen-pločice ili slike, možemo slijediti i Davidov primjer i iskazati milosrđe onima koji su još živi.

– John Blase

Sjećajmo se preminulih iskazujući milosrđe živima.