Duhovna stvarnost

Dvije siluete

by · Published · Updated

Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 10:1-11

1 Ja, Pavao osobno vas molim radi Kristove krotkosti i blagosti, ja koji sam, kad sam nazočan, doduše »neznatan« među vama, a odsutan »odvažan« prema vama. 2 Ali molim se da mi ne ustreba, kad budem kod vas, biti odvažan onom smjelošću kojom namjeravam postupiti protiv nekih koji misle da mi živimo po tijelu. 3 Doista, ako živimo u tijelu, ne borimo se po tijelu. 4 Jer oružje naše borbe nije tjelesno, nego silno po Bogu za rušenje utvrda, da obaramo mudrovanje 5 i svaku umišljenost koja se podiže protiv spoznaje Boga, i upravljamo svaku misao na poslušnost Kristu. 6 Pripravni smo kazniti svaki neposluh, kad vaš posluh postane savršen.
7 Gledajte ono što vam je pred očima! Ako se tko uzda u sebe, da je Kristov, neka opet razmisli u sebi: kako je on Kristov, tako smo i mi. 8 Jer kad bih se i nešto više pohvalio našom vlašću, koju nam dade Gospodin za vaše izgrađivanje, a ne za rušenje, ne bih se postidio. 9 Ali ne mislite da vas htjedoh plašiti poslanicama, 10 »jer su poslanice«, kažu, »stroge i žestoke, a kad je tijelom pred nama, slab je i njegova riječ ne valja ništa.« 11 Takav neka ima ovo na umu: kakvi smo odsutni u riječima po poslanicama, takvi ćemo biti i prisutni u djelu.

Što smo u našim pismima kada nismo odsutni, bit ćemo u našem djelovanju kada budemo nazočni.

2 Korinćanima 10:11

MOJA prijateljica – zapravo moja savjetnica – nacrtala je siluetu čovjeka na listu papira. Nazvala je to ‘privatno’ ja. Zatim je oko toga nacrtala drugu, otprilike centimetar i pol veću siluetu i nazvala ju ‘javno’ ja. Veličina prostora između pokazuje stupanj naše vjerodostojnosti.

Zastala sam i zapitala se: Koliki je razmak između moje dvije siluete. Jesam li u javnosti to što sam privatno?

Slijedeći Isusov primjer, Pavao u svojim pismima crkvi u Korintu isprepliće ljubav i stegu. Pred kraj drugoga pisma obraća se onima koji su dovodili u pitanje njegovu vjerodostojnost optužujući ga da je strog u svojim pismima, ali osobno je »slab« (r. 10). Njegovi su se kritičari koristili svojom govorničkom vještinom kako bi uzeli novac od svojih slušatelja. Iako je Pavao posjedovao akademsko znanje, govorio je jednostavno i jasno. »Moje naučavanje i propovijedanje nije se sastojalo od uvjerljivih i mudrih govora, nego od pokazivanja koje je osnažio Duh« (1 Korinćanima 2:4). U drugome pismu on brani svoj integritet: »Neka onaj koji to tvrdi zapamti ovo: kakvi smo pismeno, kad smo odsutni, takvi ćemo biti djelom, jedanput prisutni!« (2 Korinćanima 10:11, K. S.) Pavao je bio ista osoba i javno i privatno. A mi?

– Elisa Morgan

Koliko se poklapaju naše dvije siluete? Zamolimo Boga da nam pomogne biti isti privatno i javno.