Gospodin se raduje
Pročitajte: Sefanija 3:14-20
Vi od Izraela, kličite!
Raduj se i veseli se iz svega srca,
kćeri jeruzalemska!
15 Uklonio je Gospodin tvoj sud,
maknuo je s puta tvoje neprijatelje.
Gospodin, kralj Izraelov, u tvojoj je sredini.
Ne ćeš odsad više kušati nesreću.
16 U onaj će se dan reći Jeruzalemu:
»Sione, ne boj se! Nemoj da ti klonu ruke!
17 Gospodin, tvoj Bog, u tvojoj je sredini,
junak pomoćnik.
On ti se raduje pun veselja.
On obnavlja svoju ljubav.
On kliče nad tobom pun radosti.
18 Koji tuguju daleko od svečanoga sastanka,
sabrat ću ih;
od tebe vuku lozu oni na kojima je sada sramota.
19 Gle, ustat ću u ono vrijeme
protiv svih tvojih tlačitelja,
pomoći ću hromu,
sabrat ću što je razasuto
i pribavit ću im slavu i čast
u svim zemljama
u kojima ih sada preziru.
20 U ono vrijeme dovest ću vas kući,
u vrijeme naime kada vas saberem.
Jer ću vam pribaviti čast i slavu
kod svih naroda na zemlji,
kad okrenem vašu sudbinu
pred vašim očima, govori Gospodin.«
On kliče nad tobom pun radosti.
Sefanija 3:17
MOJA baka mi je nedavno poslala album pun starih fotografija. Dok sam ga prelistavala, jedna od njih zapela mi je za oko. Na njoj imam dvije godine i sjedim na jednoj strani ispred otvorenog kamina. Na drugoj strani su moji roditelji i tatina ruka počiva na ramenima moje mame. Oboje me gledaju razdragano i s ljubavlju.
Stavila sam fotografiju na komodu u svojoj sobi, da ju mogu svakog jutra pogledati. To je prekrasan podsjetnik na njihovu ljubav prema meni. Istina je, međutim, da je čak i ljubav dobrih roditelja nesavršena. Sačuvala sam ju i zato da me podsjeća da iako ljudska ljubav ponekad može iznevjeriti, Božja ljubav je postojana i – prema Svetome pismu – Bog me gleda onako kako me roditelji gledaju na toj slici.
Prorok Sefanija opisao je tu ljubav na način koji me zapanjuje. Opisuje Boga kako se veseli svome narodu i kliče od radosti. Božji narod nije zaslužio tu ljubav. Nisu Mu bili poslušni niti su suosjećali s drugima. Ali Sefanija im obećava da će na kraju Božja ljubav ukloniti njihove nepravde i laži. Bog će na sebe preuzeti njihovu kaznu (r. 15) i radovat će im se (r. 17). U 20. retku čitamo: »U ono vrijeme dovest ću vas kući, u vrijeme naime kada vas saberem.«
To je ljubav o kojoj je vrijedno razmišljati svakoga jutra.
– Amy Peterson
Zahvalimo Bogu za oproštenje i Njegovu postojanu ljubav.