Različitost u Kristu
24. travnja
Ali eto Bog postavi udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio.
1 Korinćanima 12:18
1 Korinćanima 12:18
Suverena intervencija
Pročitajte: Knjiga Izlaska 3:1-9
1 A Mojsije je čuvao ovce svome tastu Jitru, svećeniku midjanskomu. Jednoga dana odvede on stado u pustinju i dođe na goru Božju, na Horeb. 2 Tada mu se objavi anđeo Gospodnji u ognjenom plamenu što je izbijao iz grma. Pogleda, a to grm gori plamenom, ali ne izgara. 3 Mojsije pomisli: »Idem iz blizine vidjeti tu rijetku pojavu zašto grm ipak ne izgara.«
4 Kad Gospodin vidje gdje prilazi da vidi, poviknu mu Bog iz grma: »Mojsije, Mojsije!«
On odgovori: »Evo me!«
5 A on zapovjedi: »Ne primiči se bliže ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojemu stojiš sveto je tlo!«
6 I nastavi: »Ja sam Bog oca tvojega, Bog Abrahamov, Izakov i Bog Jakovljev.«
Tada Mojsije zakloni svoje lice, jer se bojao gledati u Boga.
7 A Gospodin reče: »Dobro vidjeh nevolju svojega naroda u Egiptu i razabrah njegovu tužbu na tlačitelje. Znam kako puno trpi. 8 Zato, evo, siđoh da ga izbavim iz ruku Egipćana i da ga izvedem iz te zemlje u zemlju lijepu i prostranu, u zemlju u kojoj teče mlijeko i med, u mjesta gdje su Kanaanci, Hetiti, Amorejci, Perižani i Jebusejci. 9 Dosta tužba Izraelovih sinova dopre do mene, i ja vidim kako ih teško muče Egipćani.
4 Kad Gospodin vidje gdje prilazi da vidi, poviknu mu Bog iz grma: »Mojsije, Mojsije!«
On odgovori: »Evo me!«
5 A on zapovjedi: »Ne primiči se bliže ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojemu stojiš sveto je tlo!«
6 I nastavi: »Ja sam Bog oca tvojega, Bog Abrahamov, Izakov i Bog Jakovljev.«
Tada Mojsije zakloni svoje lice, jer se bojao gledati u Boga.
7 A Gospodin reče: »Dobro vidjeh nevolju svojega naroda u Egiptu i razabrah njegovu tužbu na tlačitelje. Znam kako puno trpi. 8 Zato, evo, siđoh da ga izbavim iz ruku Egipćana i da ga izvedem iz te zemlje u zemlju lijepu i prostranu, u zemlju u kojoj teče mlijeko i med, u mjesta gdje su Kanaanci, Hetiti, Amorejci, Perižani i Jebusejci. 9 Dosta tužba Izraelovih sinova dopre do mene, i ja vidim kako ih teško muče Egipćani.
Bog pogleda na Izraelove sinove i Bog se za njih zauze.
Izlazak 2:25
ŠEZDESETIH godina prošloga stoljeća Barbara je živjela u ustanovi za nezbrinutu djecu. No, s napunjenih šesnaest godina, ona i njezin novorođeni sin Simon postali su beskućnici. Država više nije morala skrbiti o njoj. Barbara je napisala pismo britanskoj Kraljici i ona se pobrinula da Barbara dobije vlastitu kuću.
Kraljica je imala sve potrebno da pomogne Barbari, a njezina suosjećajnost samo je djelić onoga što Bog može učiniti. Kralj neba zna sve naše potrebe i suvereno ostvaruje svoje planove u našem životu. Međutim, dok to čini, On čezne da mi dođemo k Njemu – kažemo Mu svoje potrebe i brige – kao dio svojega prisnog odnosa s Njim.
Izraelci su rekli svoju potrebu za slobodom Bogu. Patili su pod teretom egipatskog ropstva i vapili za pomoć. On ih je čuo i sjetio se svoga obećanja: »I pogleda Bog na Izraelce, i zauze se za njih« (r. 25, K. S.). Zapovjedio je Mojsiju da oslobodi Njegov narod i ponovio obećanje da će ih izvesti »iz te zemlje u zemlju lijepu i prostranu, u zemlju u kojoj teče mlijeko i med« (3:8).
Naš Kralj voli kad dođemo k Njemu! On nam mudro daje što trebamo, ne nužno što želimo. Počinimo u Njegovoj suverenoj ljubavi i brižnosti.
– Ruth O’Reilly-Smith
Bože, hvala što možemo donijeti svoje potrebe Tebi i biti zadovoljni Tvojim rješenjima.