Naš novi dom

Pročitajte: Otkrivenje 22:1-5

1 I pokaza mi rijeku žive vode, bistru kao kristal, koja je izlazila od Božjega i Jaganjčeva prijestolja. 2 Nasred gradskog trga i s obje strane rijeke stablo života koje rađa dvanaest puta, dajući svakoga mjeseca svoj plod. Lišće stabla lijek je narodima. 3 Više ne će biti nikakva prokletstva. Božje i Jaganjčevo prijestolje bit će u gradu, i sluge Božje klanjat će se Bogu. 4 Gledat će njegovo lice, i njegovo ime bit će im na čelima. 5 I noći više ne će biti, i ne će trebati svjetla svjetiljke, ni sunčanoga svjetla, jer će ih obasjavati Gospodin Bog, i kraljevat će u vijeke vjekova.

Više ne će biti nikakva prokletstva. Božje i Jaganjčevo prijestolje bit će u gradu, i sluge Božje klanjat će se Bogu.

Otkrivenje 22:3

KAO prvi useljenik u SAD koji je 1892. godine prošao otok Ellis, Annie Moore je sigurno osjetila nevjerojatno uzbuđenje pri pomisli na novi dom i novi početak. Nakon nje onuda će proći milijuni drugih. Kao tinejdžerica ostavila je za sobom težak život u Irskoj kako bi započela novi. Noseći samo malu torbu, došla je u Ameriku puna snova, nada i očekivanja.

Koliko će još uzbuđenja i strahopoštovanja doživjeti Božja djeca prije nego li vidimo »novo nebo i novu zemlju« (21:1). Ući ćemo u ono što knjiga Otkrivenja naziva »sveti grad, novi Jeruzalem« (r. 2). Apostol Ivan vrlo živopisno opisuje to čudesno mjesto. Vidjet ćemo »rijeku žive vode, bistru kao kristal, koja izlazi iz Božjega i Jaganjčeva prijestolja« (22:1). Voda predstavlja život i obilje, njezin će izvor biti sam vječni Bog i »više ne će biti nikakva prokletstva« (r. 3). Prekrasan, čist odnos kakav je Bog zamislio između sebe i ljudi bit će potpuno obnovljen.

Kako je nevjerojatno znati da Bog, koji ljubi svoju djecu i koji nas je otkupio životom svoga Sina, priprema tako nevjerojatan novi dom – gdje će On osobno živjeti s nama i biti naš Bog (21:3).

– Estera Pirosca Escobar

Oče, nestrpljivo očekujemo taj dan kada ćemo živjeti u miru s Tobom i jedni s drugima u nebu.