Vrijedno čekanja

Pročitajte: Prva poslanica Solunjanima 1:1-10

1 Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir!
2 Zahvaljujemo Bogu svagda za sve vas spominjući se vas u svojim molitvama. 3 Sjećamo se bez prestanka vaše djelotvorne vjere, požrtvovne ljubavi i ustrajne nade u Gospodina našega Isusa Krista pred Bogom i Ocem našim. 4 Znamo, braćo ljubljena od Boga, za vašu izabranost, 5 jer naše evanđelje nije došlo k vama samo u riječi, nego i u sili i u Duhu Svetome, i u mnogoj punini, kao što znate kakvi smo bili među vama zbog vas. 6 Vi se ugledaste u nas i u Gospodina primivši riječ u velikoj nevolji s radošću Duha Svetoga, 7 tako da vi postadoste uzor svima vjernicima u Makedoniji i Ahaji. 8 Zaista, od vas je odjeknula riječ Gospodnja ne samo u Makedoniji i Ahaji nego se je po svakom mjestu razglasila vjera vaša u Boga, tako da nam ne treba ništa govoriti. 9 Oni naime objavljuju o nama kako smo k vama došli i kako ste se obratili k Bogu od idola, da služite Bogu živomu i istinitomu, 10 i čekate njegova Sina s nebesa kojega uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od budućega gnjeva.

Ali naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo.

Filipljanima 3:20

ISPRED željezničke stanice Shibuya u Tokiju nalazi se spomenik psu imenom Hachiko. Mnogi ga pamte po neobičnoj odanosti svojem vlasniku, sveučilišnom profesoru koji je svakodnevno s te stanice odlazio vlakom na posao. Hachiko bi ga ujutro dopratio do stanice i svakog popodneva čekao da se vrati vlakom. Jednoga dana profesor se nije vratio; nažalost, umro je na poslu. No ostatak života – više od devet godina – Hachiko bi se pojavljivao u isto vrijeme kad i poslijepodnevni vlak. Dan za danom, bez obzira na vrijeme, pas je vjerno čekao povratak svoga gospodara.

Pavao je pohvalio Solunjane zbog njihove vjernosti, njihove »djelotvorne vjere, požrtvovne ljubavi i ustrajne nade u Gospodina« (1 Solunjanima 1:3). Unatoč oštrom protivljenju, obratili su se od idola da trajno služe »Bogu živomu i pravomu« i čekaju »njegova Sina s nebesa« (r. r. 9,10).

Živa nada tih ranih vjernika u svoga Spasitelja i Njegovu ljubav prema njima potaknula ih je da gledaju iznad svojih teškoća i da s oduševljenjem svjedoče svoju vjeru. Bili su uvjereni da nema ništa bolje od života za Isusa. Veliko je ohrabrenje znati da isti Duh koji je ohrabrio njih (r. 5) osnažuje i nas da služimo Isusu dok čekamo njegov povratak.

– James Banks

U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj! Psalam 27:14, K. S.