Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 6:47-59
Ja sam kruh živi koji siđoh s neba.
Ivan 6:51
U danskom filmu Babetina gozba prognanica iz Francuske pojavljuje se u primorskome selu. Dvije starije sestre, vrlo bogobojazne žene, pružaju joj utočište i Babette četrnaest godina radi kao njihova kućna pomoćnica. Kada Babette dobije veliku svotu novca, poziva članove crkve, njih dvanaestero da joj se pridruže na raskošnoj francuskoj gozbi: kavijaru, prepelicama u lisnatome tijestu i drugim delicijama.
Dok prelaze s jednog slijeda na drugi, gosti se opuštaju; neki pronalaze oproštenje, kod nekih se ponovo rasplamsava ljubav, a neki se počinju podsjećati na čuda kojima su svjedočili i na istine koje su naučili u djetinjstvu. »Sjećaš li se što su nas učili?« govorili su. »Djeco, ljubite jedni druge.« Kada je gozba završila, Babette otkriva sestrama da je potrošila sve što je imala na hranu. Dala je sve – uključujući i mogućnost da se vrati svom starom životu kao slavni chef u Parizu – kako bi njezini prijatelji, blagujući, otvorili svoja srca.
Isus se pojavio na zemlji kao stranac i sluga, i dao je sve da bi naša duhovna glad mogla biti zadovoljena. U Ivanovu evanđelju On podsjeća svoje slušatelje da su njihovi preci lutali gladni pustinjom i Bog im je dao prepelice i manu (Izlazak 16). Ta nas hrana može nasititi neko vrijeme, ali Isus obećava da će oni koji Ga prihvate kao »kruh života… živjet će dovijeka« (Ivan 6:48,51).
– Amy Peterson
Isusova žrtva zadovoljava svu našu duhovnu glad.
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga