Duhovna stvarnost

Gozba ljubavi

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 6:47-59

47 Zaista, zaista kažem vam: Tko vjeruje, ima život vječni. 48 Ja sam kruh života. 49 Oci su vaši jeli manu u pustinji, i pomriješe. 50 Ovo je kruh koji silazi s neba da tko jede od njega, ne umre. 51 Ja sam kruh živi koji siđoh s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će dovijeka. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta.« 52 Tada su se prepirali Židovi među sobom, i rekoše: »Kako nam može ovaj dati svoje tijelo za jelo?« 53 Isus im odvrati: »Zaista, zaista kažem vam: Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete njegove krvi, nemate života u sebi. 54 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55 Jer je moje tijelo pravo jelo i moja krv pravo piće. 56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu. 57 Kao što mene posla živi Otac, i ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji jede mene, živjeti po meni. 58 Ovo je kruh koji siđe s neba: ne kao što vaši oci jedoše manu, i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će dovijeka.« 59 Tako je on učio u sinagogi u Kafarnaumu.

Ja sam kruh živi koji siđoh s neba.

Ivan 6:51

U danskom filmu Babetina gozba prognanica iz Francuske pojavljuje se u primorskome selu. Dvije starije sestre, vrlo bogobojazne žene, pružaju joj utočište i Babette četrnaest godina radi kao njihova kućna pomoćnica. Kada Babette dobije veliku svotu novca, poziva članove crkve, njih dvanaestero da joj se pridruže na raskošnoj francuskoj gozbi: kavijaru, prepelicama u lisnatome tijestu i drugim delicijama.

Dok prelaze s jednog slijeda na drugi, gosti se opuštaju; neki pronalaze oproštenje, kod nekih se ponovo rasplamsava ljubav, a neki se počinju podsjećati na čuda kojima su svjedočili i na istine koje su naučili u djetinjstvu. »Sjećaš li se što su nas učili?« govorili su. »Djeco, ljubite jedni druge.« Kada je gozba završila, Babette otkriva sestrama da je potrošila sve što je imala na hranu. Dala je sve – uključujući i mogućnost da se vrati svom starom životu kao slavni chef u Parizu – kako bi njezini prijatelji, blagujući, otvorili svoja srca.

Isus se pojavio na zemlji kao stranac i sluga, i dao je sve da bi naša duhovna glad mogla biti zadovoljena. U Ivanovu evanđelju On podsjeća svoje slušatelje da su njihovi preci lutali gladni pustinjom i Bog im je dao prepelice i manu (Izlazak 16). Ta nas hrana može nasititi neko vrijeme, ali Isus obećava da će oni koji Ga prihvate kao »kruh života… živjet će dovijeka« (Ivan 6:48,51).

– Amy Peterson

Isusova žrtva zadovoljava svu našu duhovnu glad.