Duhovna stvarnost

Samo dodir

by · Published · Updated

Pročitajte: Otkrivenje 1:9-18

9 Ja Ivan vaš brat i dionik u nevolji i u kraljevstvu i strpljivosti u Kristu Isusu, bijah na otoku koji se zove Patmos, zbog Božje riječi i zbog svjedočanstva o Isusu. 10 Tada se zanesoh u Gospodnji dan, i začuh za sobom veliki glas poput trube. 11 Glas je govorio: »Ovo što vidiš napiši u knjigu i pošalji sedmorim Crkvama: u Efez, u Smirnu, u Pergam, u Tijatiru, u Sard, u Filadelfiju i u Laodiceju.« 12 I obazreh se da vidim glas koji mi govori. Čim sam se obazreo, vidio sam sedam zlatnih svijećnjaka, 13 i usred svijećnjaka vidio sam kao Sina Čovječjega, odjevena u dugu haljinu, i opasana po prsima zlatnim pojasom. 14 Njegova glava i bijela kosa kao bijela vuna, kao snijeg; i njegove oči kao ognjeni plamen. 15 I njegove noge kao mjed kad se rastopi u peći; a njegov glas kao šum mnogih voda.
16 Imao je u desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta mu je izlazio oštar mač s dvije oštrice. Njegovo lice bilo je kao što sunce sja u svojoj snazi. 17 I kad ga vidjeh, padoh do njegovih nogu kao mrtav. On stavi svoju desnicu na me govoreći: »Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji, 18 i Živi: bio sam mrtav, i evo živim u vijeke vjekova, i imam ključeve smrti i podzemlja.

On stavi svoju desnicu na me govoreći: »Ne boj se, Ja sam Prvi i Posljednji.«

Otkrivenje 1:17

BIO je to samo dodir, ali Colinu je mnogo značio. Dok se njegova mala skupina pripremala za dobrotvorni rad u području poznatom po neprijateljstvu prema onima koji vjeruju u Isusa, stres se povećavao. Kada je rekao jednom od svojih suradnika što ga muči, on se zaustavio, stavio mu ruku na rame i rekao nekoliko ohrabrujućih riječi. Colin sada vidi taj kratki dodir kao prekretnicu, snažan podsjetnik na jednostavnu istinu da je Bog bio s njim.

Ivan, Isusov bliski prijatelj i učenik, bio je protjeran na udaljeni, pusti otok Patmos »zbog Božje riječi i zbog svjedočanstva o Isusu« i »ondje je čuo glas poput trube« (r. 10). Nakon toga zapanjujućeg događaja uslijedilo je viđenje »Sina Čovječjega« i Ivan je »pao do Njegovih nogu kao mrtav.« No u tom zastrašujućem trenutku primio je utjehu i hrabrost. Ivan je napisao: »On stavi na me svoju desnicu i reče mi: ‘Nemoj se bojati! Ja sam Prvi i Posljednji’« (r. 17, K. S.).

Bog nas izvodi iz naše zone udobnosti da nam pokaže nove stvari, da nas protrese, da nam pomogne rasti. Ali on također daje hrabrost i utjehu da prođemo kroz svaku situaciju. Neće nas ostaviti same u našim kušnjama. On ima sve pod kontrolom. On nas drži u svojim rukama.

– Tim Gustafson

Gospodine, želimo prepoznati Tvoju prisutnost i Tvoj dodir u okolnostima koje nas plaše.